Spremala sam se napisati jedan drugi post, no upravo sam dobila jedan krasan podsjetnik kojeg sam poželjela podijeliti s vama. Često slušam ljude kako se žale, vjeruju da se sve oko njih naopako kreće kao da oni na to nemaju nikakav utjecaj na to. I nastavljaju se žaliti čak i onda kad im netko pokaže svijet u kojem žive iz sasvim druge perspektive, koja pokazuje sasvim drugačiji, bolji svijet. Jer je daleko lakše upirati prstom u druge nego zaviriti u svoju vlastitu dušu.
Pisala sam često o promjeni perspektive, djelovanju i snazi koja se u svakom od nas krije, a sad ću vam to ponoviti, ovog puta tuđim riječima prekrasno složenim u priču sa izuzetno snažnom porukom.
Jednog dana, jedan slijepi čovjek sjedio je na stepenicama jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo:
"Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć."
Za sve one što ih sreća često vara Pjevam pjesmu da se vrati snaga, bol i moć Sada vjerujem da nebo čuda stvara Kad nas vrijeme dijeli, kad nam uzme sve Samo moja ljubav uvijek ostaje, ljubav ostaje Kad čovjek voli ženu On pobjeđuje sve Kad ljubav osjeti dušom svom Još je jači zbog nje Ima ljudi koji blijeda lica sanjaju bez sna Ima dana kad nas čudan nemir slama Pjevam pjesmu da se vrati snaga, bol i moć Kad nas vrijeme dijeli, kad nam uzme sve Samo moja ljubav uvijek ostaje, ljubav ostaje Massimo - Kad čovjek voli ženu |