Marketing
TEAM BUILDING
Nismo nego došli, i već se smo se turbo socijalizirali.
Naš odjel tradicionalo svake godine u ovo doba ima jedan dan van ureda, na nekom pikniku, pa na ručku, pa u pubu, pa onda na podu...
Prvo smo svi skupa isli turističkom busom se provozat po Belfastu. Ne kužim jel to svake godine rade. Ako jesu, onda mora da su idioti.
Fatalan moment na ruti: bus se zaustavlja na nekoj golemoj ledini sa napuštenim skladištima, travurinom do koljena i rijekom u pozadini. I tu vodicHica otpočinje monolog. "Nalazimo se najznakovitijem mjestu...bla, bla..." A mjesto - malo gore od Kastel Sućurca. E tako, Ina Vinil stajling. Upravo je ovo mjesto prava pravcata atrakcija, ne bi covjek vjerovao - jer su tu učinili Titanica. Gospođa nam je ljubazno ukazala i na zgradu u kojoj se projektirao. Uzdahnula sam od oduševljenja. Tu su i dvije ogromne dizalice - i to je turistička atrakcija.
Onda smo se vozili kod bijedne četvrti u kojima su eskalirali sukobi u vijeku irskih nevolja. Tu je vodicHica ukazivala na neke povjesne fakte, ko je di poginuo, ko je koji mural napravio...lako ti je sirotinju natjerat da se kolje - kad nema šta drugo. I onda je pokazala i neki hotel i crkvu koji su kao najbombardiraniji na planeti. Ja napravila prrrrr. Nek se dođu s nama izmjeriti.
Glavni dio Team Buildinga je žderka. Ovom prigodom Tommy Ferguson (a to nam je kao glava odjela) odabrao je hotel koji se netom izveo. Ima oko 100 zvjezdica i adaptacija je neke historicisticke zgrade. Centralna prostorija sa kupolom, krasno izrađenoj u čeliku i staklu, sa pozlaćenim šandelijerima, presvučene stolice, lola svira violinu, svi konobari Francuzi, dabome da je i kuhar, na stolovima opreme da ne znaš gdje bi s njom...Vani pada kiša ko u 16, gledamo je kroz vrt sa uredno posađenim bambusima.
Odabrah za predjelo ćalabrcnit škampe, a za konkretno se napunit lososa sa nekim perverzijama. Škampi su dosli utjelovljeni u tri palačinkice. U palačinkicama ružičasta masa. Ispod se prolio žuti toć. Toć je još malo bio pospen travicom koja je mogla biti petrusimul, al nisam 100 posto. Naravno da sam to izila u ukupno tri poteza + jednim sam još skupila travicu sa toćem. Ostatak ekipe je balavio nad tim uru vremena.
Nisam nista jela prethodno - kontam - najest cu se za rucak. U toj fazi - jedina je nada da će sljedeće jelo doći sa krumpirima, pa cu se najest. Eto malog Francuza - nosi terinu pozamasne dubine i dijametra. Izgleda obećavajuće.
U tome je pak, donio jednu polpeticu pokrivenu komadom slanine, a sjedila je na zelenom pireu (otprilike jedna zlica njega) i opet neka žuta mast ispod svega. U toj polpetici su bili tragovi lososa. Kad nisam svisnula...Nije da su drugi dobili nesto više. Svejedno su po tom pjatu muljali jos uru vremena.
Dobro me nije srcani od buildinga strefio. Poslije me Brian zvao na pintu, al su ovi moji partibjekeri - Hajri i Medina odredili se vratit nešto u ured, pa nisam mogla! Prava šteta...A Brian me čekao...
Post je objavljen 15.06.2007. u 16:58 sati.