Pregled posta

now & tHen..

Čitam postove od prošle godine..
tada sam živjela u nekom drugom svijetu,
glumila u nekom drugom filmu..,
netko drugi je bio glavni akter priče..
Jedan od razloga zašto sam počela pisati blog
bio je vidjeti koliko će se stvari, ja i moji osjećaji promijeniti nakon nekog vremena..

Čitam svoje davne emocionalne izdrke...čudan osjećaj, čudna pitanja..
zar mi je to bilo u glavi i u srcu?
Zar sam ja to napisala?
Zar je on toliko značio, bolio..
Zar je ovaj drugi imao toliku snagu promijeniti sve???

Uspio je ..ono što ja nisam vjerovala da će itko moći…
Ljubim ga već dugo..blog je malo stariji od te ljubavi..ali tu su negdje..
Onaj koji je relativno i bio razlog mojih emocionalnih ispada i potrebe za blogom, još je uvijek tu, u maniri pratioca i prijatelja, onako kako je to nekad bilo - godinama do tog kritičnog ljeta od kojeg su eto prošle dvije godine…
moj zaključak je da je naše prijateljstvo zaista iskreno i pravo, kad je sve te pizdarije preživjelo…
a stvarno ne znam još koji takav primjerak….odnosi ne prežive i manje stvari...
još uvijek je tu kad treba podržati, pomoći, nasmijati,
ali ovaj drugi ima ono prvo i pravo mjesto…
sve je to ljubav, ali različita, i nema zabune čija je i čija sam…
samo njegova..

I ne mogu reći više nikad ništa kontra one stare..
ili tek, možda vrijeme ne liječi rane, ali drugi ljudi da..
neko drugo vrijeme ti da ono što si htio od onog starog,…
a na kraju pa i nije bitno od koga si dobio to što si htio ako je filing dobar,
i ako si sretan..
a ja sam sretna…..

Ps. uvjerenja sam da mi izbacivanje emocionalnih izdrka (kao književna forma )
ide bolje nego kad pišem da sam sretna…
jbga, pristajem na na takvu cijenu – doista mala kad je sreća u pitanju….




11. lipnja 2007.
copy paste by cibona


Bila ja na tekmi u subotu,
prije proslave tamo nekog 20 i sitnog rođendana..
odveo me vrlo dragi prijatelj, koji je inače zaboravio ali ja pamtim da mi je to obećao davne 2000…
veselju nije bilo kraja, iako košarka (pogotovo naša) nije moj odabir, eventualno nogomet (mali ima prednost), ali kad sam uskraćena za hokejaške utakmice (oćeš tokom cijele godine, a ljeti pogotovo), onda može i ostalo sa sportskog repertoara…
a ako je poklon u pitanju onda je sve manje važno do namjere..

Igrala cibona i zadar…
po nekom defoltu, zagrebačkom valjda (ima tu i tatinog drila od malih nogu) naravno da mi je cibona draža..iako, mi je zadar srcu drag..
em ljetovanja em drage drage uspomene i moreeeeeeeeee…ne moš to zanemarit..

Ukratko - igrali su očajno…svi, ali s posebnim naglaskom na cibonu….
pre-očajno, bez imalo mašte, indiferento, pasivno, kilavo, monotono…
zapravo kao da nisu igrali, lopta ima je non stop bježala iz tih preplaćenih ruku…
ma katastrofa…bolje za ne gledat….

Nije da pratim košarku redovito, ali baš se nekako zalomilo da sam zadnjih par tekmi zadra i cibone gledala….
i primjetih da cibona uvijek igra po istom obrascu - copy paste situacija – vodimo, gubimo vodimo izgubimo…ne znam da li je to tako samo kad protiv zadra igraju, ali……puni su sebe, igraju s pola snage (i pameti), a puno sreće, i na kraju u zadnjih 10 min sjebu sve..

Ma, prvo što me smeta je činjenica da nema na tom draženovom parketu zagrebačkih dečki,
…ne nisam toliki lokalni patriot koliko sam realna …

znam da ima hrpa klinaca, manjih i većih koji haklaju po igralištima i manjim klubovima sa srcem punim elana i želje, ali nemaju nikoga da ih pogura u veliku cibonu…
ali zato mi (da mi, jer se njih plaća iz mog džepa) dajemo pare za tamo neke smutljivce koji stoje pod košem ko manekenkice na reviji…mrdnu tu i tamo kukom i to je to…
nema igre…nema ničeg…aj svako može imat loš dan, ali da se od početka igra s nekom mantrom ma neda mi se, ma dobit ćemo mi to…e jbga…

Ušli su na teren apriori ko pobjednici…o anzuloviću neću ni riječ reć tj uzalud potrošit…
luzer ko i njegova ekipa…debelokožac…nema tu kruha…propala nam cibona…
Nešto su kao igrali, traljavo (moja im baka ni šljive ne bi dala brat, a kamoli šta drugo), bez ikakve organizacije igre, u trenu kad ne bi znali kome dodati pucalo se na koš, pa ako uđe super, ako ne uđe, e jbga nisu oni krivi…
a tko onda je???
Jedini svijetli dio tekme bila je definitivno precizna ruka jednog iz zadarskih redova, 23 mislim, koga je išlo sve što je pucao…ako mali nije imao 30 koševa (od ukupnih i mizernih 80-tak), i od toga 10 –tak trica, nije dao ništa…

Uglavnom, cibona je vodila veći dio tekme, igrajući onako ziheraški…valjda su mislili da igraju (a to u posljednje vrijeme stalno misle s kim god da igraju) prijateljsku ili da su možda na treningu…
ma what the fuck…
Nosonja i English, aj mogu proću u sveopćem leglu luzera i jadnika iz ciboninih redova..
pitam se kakvi su oni koji su na klupi…kaže frend, bolje da ne znaš..

Na kraju mi je bilo drago što je zadar odnio pobjedu u sred zagreba…
jer ovi cibonini izdrci pobjedu nisu zaslužili….

Post je objavljen 15.06.2007. u 14:54 sati.