Marketing
U živici zečić spava
Subota 23.06.2007.
Najdraža,
Škola je gotova, a tebe nema. Za koji dan ići će se dizati knjižice i dječica će veselo odlepršati na odmor, a hoće li se netko sjetiti da tebe nema. Tako mi nedostaje odlazak u školu i sudjelovanje u svim aktivnostima u kojima sam te pratila. Ništa ne znam kako je tvojim prijateljima u razredu, da li ikad pričaju o tebi, sjete li te se ili su to negdje potisnuli pa svi šute i ne misle na tebe jer ih to onda boli.
Oni su isto još mali i zbunjeni, neki i nisu svjesni što ti se dogodilo i gdje si ti zapravo. A ti si voljela ići u školu. Ljubavi moja.
Prošle si godine tako ponosno išla dignuti svoju knjižicu. Lijepa moja lijeva ručica. Ti si jedina bila ljevak u obitelji i to mi je bilo tako čudno. Kad si pisala pokrivala si si s rukicom slova koja si pisala, ali svejedno si uspjela pisati uredno i lijepo. Stelice što ću ja bez tebe?
Stalno slušam onu pjesmicu koju si naučila napamet:
U živici zečić spava,
oko njega raste trava,
povjetarac tiho šuška,
propupala mala kruška,
jaglac žuti, žuto šuti, tek
se malko, malko smješka
jer ga pčela rilcem češka.
Nedaleko neka graja
koka čuva svoja jaja,
pod krilom joj malo pile
ko da je od žute svile.
Proljeće je sve se budi,
propupali čak i ljudi.
VOLIM TE.
mama
Subota 16.06.2007.
Ljubavi moja,
Upravo smo se vratili iz kazališta gdje su tvoje nogice prošlo ljeto plesale. Bile ste male vještice. Morale ste imati rasčupanu frizuru pa sam ti noć prije stavila krpice na kosu i s njima si spavala da bi sutradan imala prekrasne kovrče. Sjećam se kako si bila uzbuđena, ali nisi imala tremu. Voljela si nastupati, a imala si i iskustva jer si plesala još u vrtiću sa "Step By Step" plesnom grupom. Danas su u kazalištu Trešnja tvoje prijateljice nastupale, ali nismo gledali njih jer to ne bi mogla izdržati, već smo išli na Tinin nastup. Sve je to tako tužno bez tebe Stelice.
Tuga mi prožima cijelo tijelo i samo osjetim laganu drhtavicu i neki ledeni vjetar prođe kroz kosti. I onda brzo sebi kažem kako si ti samo negdje otputovala, a mi te trebamo samo strpljivo čekati jer ćeš se kad tad vratiti. Jedino tako mogu podnijeti dan. Noći su teže, jer misli naviru i ne slušaju moje naredbe. Onda pustim tuzi da me preplavi i plačem. Plačem i jecam tiho u jastuk ispod kojeg još stoji tvoja pidžamica. Nisam ju oprala, čuvam tvoj miris i zamišljam te kraj sebe. Gladim ti zlatnu kosicu i ljubim obraze. Škakljam ti tabane, a ti se smiješ. Volim te. Volim te . Volim te Stelice.......
Post je objavljen 23.06.2007. u 22:11 sati.