dobro ste pročitali...NAKON 2 SATA instrukcija evo mene na kompiću...koje olakšanje...oči me bole od nota i crtovlja a glava od zvuka sintića...dobro ima li kraja tom sviranju...tim prokletim kadencama i akordima...ah čini se tako nesavladivo,al napamet ću nabubat, neće mi bit prvi put,ali definitivno hoće ZADNJI...dobro postoji ona stara NIKAD NE RECI NIKAD...al to u mom slučaju ne vrijedi...u ponedjeljak imam ispit na koji idem parzne glave:)...nisam naučila pa ni neočekujem da ću proći...najviše me smeta što sam taj isti ispit na malo drukčiju shemu prošla već prije godinu dana na prošlom faksu i priznali su mi ga u referadi a kvočka od profe ga ne priznaje...i šta sad reći kad se na faksu nemogu usuglasit...pa moram ponovo polagat...a čujte KO JE JAČI TAJ KAČI...u tom slučaju to je profa...jbg...ostavimo note i kadence po strani danas idem na kirvaj u rastušje malo zapit...više mi dosta dubljenja na glavi da shvatim neke stvari koje mi u životu ne znače ni kolko je crno pod noktom...treba se opustit, živit sto na sat, jer nikad ne znaš šta te sutra čeka i hoćeš li sutra uopće doživit... HAJ LAJF!!!!!
Post je objavljen 15.06.2007. u 11:47 sati.