MI - katoličko glasilo, svibanj 2007. - (nastavak – 2/3)
Prof. dr. Zdravko Tomac, sveučilišni profesor politologije, bivši potpredsjednik hrvatske Vlade tijekom domovinskog rata te jedan od bivših lidera SDP-a
"PETA KOLONA" KRIVOTVORI PROŠLOST!
KOMUNIZAM – ZLOČINAČKI SUSTAV
Što najviše zamjerate komunizmu?
- Ja u svojoj knjizi dokazujem da se radi o zločinačkome sustavu, o zločinačkoj ideologiji i da osamdeset pet milijuna, organizirano ubijenih ljudi, od strane komunizma, čini komunizam najvećim zločinačkim sustavom u povijesti. Pokušavam objasniti prijevaru komunizma i zbog čega se danas amnestiraju zločini komunizma, zašto je komunizam u nas i dalje pod zaštitom moćnih snaga.
Pokušao sam u knjizi argumentirano obrazložiti zašto komunističke zločine amnestiraju ne samo pristaše komunizma, nego i zašto šute protivnici i neprijatelji komunizma, pa čak i dio žrtava komunizma. U nas su komunisti ostali na društvenoj sceni, mijenjajući samo odore, postajući socijaldemokratima, liberalima, narodnjacima ili hadezeovcima.
Policijski represivni aparat, diplomacija, politička i menadžerska elita ne samo što su sačuvali svoje pozicije nego su ih i poboljšali i učvrstili, a zapadne demokratske zemlje takvu su praksu podržale i ocijenile kao velik demokratski čin.
Zato navodim niz argumenata kojima dokazujem da je hrvatskome društvu potrebna detitoizacija a ne detuđmanizacija.
Podjednako ste kritični i prema globalizmu, kao novoj pojavnosti u svijetu. Je li globalizam uistinu tolika opasnost za naše društvo?
- Živimo u suptilnom novom dragovoljnom totalitarizmu. Živimo u novom kolonijalizmu, koji se, ako nije prijeko potrebno, ne nameće topovima, vojskom, klasičnim ratom i osvajanjem. Bolje od topova i tenkova to rade banke, kapital, trgovački lanci, internet, televizija, mediji, masovna kultura, kojima globalisti stanovništvo i čovjeka dovode u potpunu ovisnost. Ni ratovi ni gruba sila, naravno, nisu isključeni. Njih se koristi kada "meki" totalitarizam ne uspijeva zaštititi interese vladara svijeta.
Cijeli svijet postaje veliki logor kojim upravlja "veliki brat", a ljudi u tome logoru uvjereni su da su slobodni. Čovjek sve više i gotovo isključivo proživljava stvarnost posredovanjem medija. Čovjek se tome opire, ali na kraju većina prihvaća tu virtualnu stvarnost koju mediji ne samo posreduju nego i stvaraju.
Nikada u povijesti čovječanstvo nije ovisilo o volji tako malog broja ljudi koji su u svojim rukama koncentrirali tako golemu moć.
Veliki mozak – čarobno oko televizora i kompjutorskog ekrana, upravlja ljudima i misli umjesto njih.
U tome kontekstu, globalisti tu svoju novu utopiju pokušavaju izgraditi na načelu autoritarnosti i na neprijateljstvu prema svakoj posebnosti i različitosti. Cilj globalista jest potpun nadzor nad čovjekom, od rođenja do smrti, genetičko preoblikovanje čovjeka, biokemijskim sredstvima pretvaranje čovjeka u slabo i ovisno biće, biće bez volje i osobnosti.
Bombardiranjem ljudi tisućama nepotrebnih i beznačajnih poruka te negativnih vijesti lomi se sposobnost čovjeka da misli svojom glavom.
Stvara se kod ljudi osjećaj krivnje ako su drukčiji, ako se ne prilagode, proglašava ih se konzervativnima, primitivnima, zaostalima, nacionalistima i ognjištarima.
Stvaraju se metafizika i teologija megastroja, koji eliminiraju ljudsku osobnost i čovjekov identitet. Veliki mozak – veliki kompjutor – emitira milijune zraka. Ljudski se mozak pretvara u primatelja, prenositelja i ostvaritelja tih naloga. Čovjek ne pruža otpor. Dragovoljno prihvaća novo ropstvo i neslobodu. Čak je sretan i zahvalan što su ga oslobodili slobode i odgovornosti, što su ga doveli u ugodnu poziciju da ne mora odlučivati o svojoj sudbini, nego se može prepustiti "sreći" koju mu osigurava "veliki brat", tj. veliki mozak.
Suvremeni čovjek sve više postaje žrtvom novoga ropstva, jer ga teror masovnih medija i ideologija ateističkog hedonizma ne samo potiču nego i prisiljavaju na unutarnje ropstvo u kojemu se sloboda ostvaruje kao sloboda zadovoljavanja sirovih strasti i svega najjadnijeg i najbjednijeg u čovjeku.
IZDAJA TZV. ELITE
Kako vidite hrvatsko društvo danas?
- Hrvatska je politički razjedinjena možda više nego ikada. Društvene elite na čelu sa Stjepanom Mesićem, vladajuće i oporbene političke stranke, znatan dio medijske i intelektualne elite, smatraju da je potrebno i dalje provoditi radikalnu detuđmanizaciju kako bi se stvorile pretpostavke za potpuno drugačiju Hrvatsku od Tuđmanove Hrvatske. Suprotno tome, drugi dio Hrvatske, moglo bi se čak reći većinska Hrvatska, smatra da je radikalna detuđmanizacija pogubna ne samo za samostalnost nego čak i za opstojnost hrvatske države.
Na taj način Hrvatska se u pripremi novih parlamentarnih izbora sve više polarizira na takozvane briselske političke snage koje su spremne žrtvovati sve što treba žrtvovati za ulazak Hrvatske u Europsku uniju i NATO i, s druge strane, na antibriselske domoljubne političke snage, koje smatraju da je potrebno ne samo obraniti Tuđmanovu državotvornu doktrinu nego i u potpunosti prihvatiti i provoditi njegovu politiku bez kritički revalorizacije i bez inovacija koje su nužne.
Radikalna detuđmanizacija ruši sve dobro i sve veliko i sveto što je hrvatski narod postigao u Domovinskome ratu. Ona ugrožava ne samo suverenitet nego i opstojnost hrvatske države. S druge strane kao odgovor na sotonizaciju i kriminalizaciju Domovinskoga rata i državnoga i vojnog vodstva Hrvatske, pokušaji da se bez kritičke valorizacije, izlaz traži u potpunosti u povratku na Tuđmanovu politiku, također ne rješava hrvatske probleme, niti daje odgovor na ključne dvojbe: kakva je Hrvatskoj potrebna nacionalna politika za 21. stoljeće?
Zbog toga danas nije ispravno tvrditi, kako to mnogi tvrde, da je izlaz iz sadašnjih problema povratak na Tuđmanovu politiku u cjelini. Izlaz je u prihvaćanju i obrani njegove državotvorne politike i samostalnosti Hrvatske i suprotstavljanju krivotvorinama Haaškoga suda i drugih ali i u novoj politici koja će otkloniti Tuđmanove zablude i koja će dati nove odgovore na suvremene probleme s kojima se Hrvatska susreće.
Hrvatska ne može obraniti niti ono pozitivno i veliko u Tuđmanovoj državotvornoj politici bez radikalnih promjena hrvatske politike u odnosu na Europsku uniju, NATO i Balkan, bez nove nacionalne politike koja će čvrsto obraniti naše nacionalne interese. U protivnom Hrvatskoj prijeti povratak tamo gdje je već bila.
Ponovno smo na raskrsnici, kada se moramo odlučiti, hoćemo li na oltar euroatlantskih i balkanskih integracija i globalizma, dobrovoljno žrtvovati svoj nacionalni suverenitet i identitet ili ćemo se tome oduprijeti svim sredstvima.
Ponovno smo na raskrsnici, kada se moramo odlučiti, hoćemo li žrtvovati križ, kao simbol duhovnosti hrvatskoga naroda i obrane njegove opstojnosti i identiteta ili ćemo prihvatiti ateističko-hedonistički svjetonazor u kojemu će, na kraju, kršćani biti progonjeni kao i u starome Rimu.
Namjerno postavljam ove teze vrlo radikalno i suprotstavljeno, kako bi još jasnije podvukao dramatičnu situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 14.06.2007. u 23:59 sati.