Danas sam u kasnim poslijepodnevnim satima NSB imao jedan kratak razgovor.
Vratio sam se do svog stola nakon nekog pretumbavanja gradiva s dvojicom kolega koji žive istu dramu. Za stolom nasuprot mene sjedila je neka djevojka. Nije sjedila tamo prije. Na prvi pogled nije bila jedna od onih koje bi odmah poželio za parenje, ali ne bih je nikada ni odbio. Nemam baš previsoke kriterije, što se toga tiče. Ne osobito bitno za ovu priču. Ponavljala je tiho nekakvu zašaranu skriptu.
Pogledi su nam se susreli, usta iskrivila u diskretan smješak. Ona je prva uzela riječ i tihim enesbeovskim glasom upitala:
- Učiš za pravosudni, jel da?
- Da. A što ti učiš?
- Radno.
- Aha. Kad imaš?
- Za dva tjedna.
- Ja za tri.
- Jel frka?
- Frka je. Jel ti to zadnji?
- Nije, još tri.
- Sretno! Nego, kako si skužila da učim za pravosudni?
- Vidim da radiš KPP, a ne izgledaš mi baš kao netko na drugoj godini.
- Shit! Ne mogu se prodavat za studenta više, ostario sam! Jel bi barem mogao proči kao četvrta godina?
- Da, to prije..
- Inače, imam 32. godine..
- Ne bih rekla, dobro se držiš za svoje godine...
- Hvala!
Zadovoljni izmjenjenim informacijama svako se vratio svojoj skripti. Izmjenili smo još par smješaka kad bi nam se pogledi susreli. Ona se u nekom trenutku pokupila, uputila mi tihi pozdrav. I to je bilo to. I ja sam nastavio pilati po skripti i zakonu do ranih večernjih sati...
Post je objavljen 14.06.2007. u 23:39 sati.