Zahvaljujem Simply-ju što je bio ljubazan dopustiti mi da prenesem ovaj njegov tekst, kao i Febi na nesebičnoj pomoći.
Čovjek se može osloniti na sebe ili na Boga. Svi grešni ljudi se oslanjaju na SEBE!!! To znači da jedino i prvenstveno vjeruju svojim osjećajima, svojem mišljenju i svojem iskustvu (SEBI!!!). Ne mogu i ne znaju se osloniti na Boga – na Božju riječ, na Božju volju, na Božju istinu. Kada nešto Bog objavljuje u Bibliji (kao što je homoseksualnost kao grijeh) – odmah su spremni to relativizirati!!! Zašto? Zato što VIŠE vjeruju sebi, nego Bogu!!! Ono što im njihovi (preljubnički, homoseksualni, kradljivački, sebični) osjećaji «govore» za njih je važnije od onoga što Bog kaže!!! To je suština svakog grešnika: on vjeruje prvenstveno SEBI!!! Kada mu njegovi osjećaji «progovore», kada prema nekome «osjeti ljubav» (prema udanoj ženi, prema osobi istog spola, prema bogatstvu, prema samome sebi) – tada se neće mjeriti Božjim mjerilom (i tu sklonost nazvati grijehom), nego će sve to proglasiti «ljubavlju», jer to njegovom grešnom srcu odgovara!!! Bog jasno kaže da su sve to grijesi, i tada jedino tom grešniku preostaje da odbaci Boga i Njegovu riječ, i da se pouzda u sebe.
A da bi dobio potvrdu da je u pravu, tada traži ima li koja religija koja će poduprijeti njegove grešne stavove!!! I gle, ima!!! Tada radosno i s velikim žarom pristupa ili brani takve «teologije» koje su suprotne Božjoj riječi, ali su bliske njegovom grešnom srcu!!!
Takvi ljudi se boje s potpunim povjerenjem ("vjerom") predati Bogu, jer prvenstveno vjeruju sebi!!! Njihova grešna orijentacija je još jedan dokaz za to. Iako oni znaju što Bog objavljuje kroz Bibliju po tom pitanju, ipak ne postupaju u skladu s Njegovom voljom, nego u skladu sa svojom voljom. Jer više vjeruju sebi i svojim osjećajima – nego Bogu. Tu je problem svakog grešnika!!!
Postoji velika razlika između religioznosti i duhovnosti. Religioznost je potreba grešnog čovjeka da ipak bude pobožan, iako živi grešno!!!
Religioznost podrazumjeva čovjekovu potrebu za religioznim predmetima (kipovima, slikama, relikvijama ...) i pouzdanje u čovjeka kao autoritet (svećenika, propovijednika, gurua ...), te ostajanje u grijehu (koji donosi «osjećaje» sreće). Svi ljudi su grešni, i svi imaju potrebu da budu religiozni!!! I zato su svi Božji neprijatelji!!! Ali postoje ljudi koji su izašli iz tog stanja, pomirili se s Bogom i sada žive slobodni od ropstva grijehu!!! To su duhovni kršćani!!!
Sve su religije ljudske tvorevine, a ne Božje!!! Sve religije koje postoje i kojih se možemo sjetiti su ljudske tvorevine. Čak i religiozno kršćanstvo. A sve religije zadržavaju čovjeka u stanju grijeha, odnosno neprijateljstva s Bogom. Ali grešnici (preljubnici, kradljivci, homoseksualci, sebičnjaci, ...) vole pripadati religioznim crkvama ili sljedbama. Zašto? Zato jer mogu ostati u svom grijehu, a imati psihološko uvjerenje da su pobožni (da su u dobrom odnosu sa Bogom). Religije i religioznost ne mogu pomiriti čovjeka s Bogom!!! One daju lažnu sliku o grešnikovom stanju, o njegovim stvarnim potrebama. Zato je sasvim svejedno da li si kršćanin, musliman, hindus, budist, animist, ateist – jer si u svim tim stanjima i dalje grešnik!!! Bog ljubi grešnika, ali ga neće ostaviti bez kazne!!! Božja ljubav je neupitna prema svakom čovjeku, ali «Jahve krivca nekažnjenog ne ostavlja»!!! (Izlazak 34,6.7.) Čak ni pozivanje na Kristove zasluge nije dovoljno, jer Krist može pomoći samo za prošle grijehe. Ali budući da takvi ljudi nisu novorođeni (u njima se niije rodila narav koja je potpuno u skladu s Božjom voljom) – ostaju Božji neprijatelji, ostaju grešnici – jer stalno ponovno i ponovno čine grijehe!!!
Budući da Boga možemo upoznao samo kroz Bibliju (a ne kroz religije), budući da nas Sveti Duh osvjedočava o pravim (duhovnim) potrebama i o Božjoj dobroti – možemo se pokoriti Svetom Duhu. I tek tada postajemo duhovni kršćani (novorođeni Duhom). «Što je rođeno od Duha, duh(ovnost) je!!!» Ivan 3,6 Tada nismo religiozni, nego duhovni kršćani!!! Oni ne žive u grijehu, nego životom slobodnim od grijeha!!!
To što postoje mnoge denominacije – nije znak da one govore Božju istinu. To je samo pokazatelj da u cijelom svijetu postoje religiozne potrebe ljudi koji žele imati odnos sa Bogom, ali tako da se ne moraju mijenjati u svojoj nutrini!!! Oni će se moliti, postiti, hodočastiti – ali će im srca i dalje ostati religiozna, grešna, neprijateljska prema Bogu. Oni će i dalje više vjerovati sebi, nego Bogu (iako će u svojim očima biti uvjereni da služe Bogu na ispravan način).
"Tajna vjere" je u tome da se naučimo oslanjati na Boga (Njegovu riječ, Njegov karakter ljubavi i vjernosti, na Njegovu silu, na Njegovu milost, na Njegovu istinu), i da se ne oslanjamo na sebe (svoje osjećaje, svoj razum, svoja mišljenja, svoja uvjerenja). To je tajna vjere!!! To je preduvjet da ostavimo grijeh i da živimo u potpunoj poslušnosti Bogu!!!