Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/getyourgunn

Marketing

prokleta nepravda ...



Osjećam bijes. I ne mogu opisati niti jednim brojem, ma ne bih mogla smjestiti ni na koju ljestvicu osjećaj nepravde. Ono što danas rade ne može se smjestiti niti na jednu rang listu nepravde. O, vjerujte. Uvjerena da pohađam školu koja je vrijedna svih mučenja, tlačenja ali ipak ima ono nešto i sve ću progutati zbog toga. E zbilja tako više ne mislim. Veoma elitna škola, puna učenih ljudi, da gimnazija. E sada bih mogla napisati što je gimnazija! Znam da postoji nepravde, znam da nikome ne ide u životu sve kako treba ili kako planira. I znam da svi imamo problema u školi, s profesorima, starcima. Ali jbg, znanje mi nećeš uzeti! Je li normalno da te profesor pred pločom drži 40 minuta? Ok, neka je. A je li sada normalno da nakon svih ponuđenih odgovora od kojih niti jedan nije bio pogrešan on meni zaključi 4? Ok, četvorka, big deal… Ali ta četvorka ovisi o mome uspjehu i prosjeku sada na kraju godine. Ne možete zamisliti kako je kada se mučite cijele godine a taj trud nitko ne nagradi. Ne tražim da mi plješću, već samo da dobijem ono što zaslužujem. I nakon što sam upitala profesora zašto sada dobivam četiri i što to nisam znala. On meni odgovori da nisam znala jedno pitanje, ali da vas podsjetim, to pitanje je bilo iz gradiva koje je obećao da neće pitati, stoga to nisam učila. Ja mu to pripomenem a on meni kaže da bez obzira ja to moram znati. Da, očito mi ništa nije mogao naći i uvažiti kao grešku, pa me sad zeza s tim gradivom koje uopće ne pita. Pitam se, zašto svoje miljenike, one marionete, one, ma ne znam kako da ih nazovem, možda takozvane ljude koji nemaju emocija i samo štrebaju, zašto njih nije pitao to gradivo?!
I ok, kužim da se živciram. Ali rekla sam mu jednu stvar.
Rekla sam da prihvaćam njegovu ocjenu i da ne podcjenjujem njegovo ocjenjivanje, ali ga također molim da on ne podcjenjuje moje znanje. Čovjek se samo izderao i neljubazno me poslao na mjesto. Hm, kako tipično ponašanje za one koji znaju da nemaju pravo.
Sad mi zbilja nije jasno kako nekima može poklanjati ocjene, drugima se sve popušta. Pa nisam primijetila da netko meni popušta. Svoje ocjene sam teško zaradila. Nije mi žao, sve su moje, ali neka budu poštene!! I kao što spominjah i ranije, vječito sam ambiciozna osoba, tražim najbolje od sebe, smatram da uvijek mogu bolje pa čak kada je i predobro. To me ubija.
Mrzim nepravdu!!
Nažalost nje ima, no opet imam svoje ideale s kojima je pokušavam zaustaviti, ali očito da je to veoma teško…



dosta prigodan spot smijeh



Post je objavljen 14.06.2007. u 21:57 sati.