Marketing
Lećevica kao prva crta bojišnice
Za one koji su se kasnije uključili u temu, evo tri starija članka na temu spalionice otpada u Lećevici i gospodarenja otpadom u Splitu i okolnim mjestima:
Ekologija (1)
Ekologija (2)
Ekologija (3)
Lećevica je dio kaštelanske općine - upućujem vas na stranicu kaštelanskog web - portala s izborom za ovu temu vezanih vijesti.
Još jednom ću ponoviti moje mišljenje:
Ja sam za to da se centri za zbrinjavanje otpada grade tamo gdje je otpad nastao. U Dalmaciji, to uglavnom znači: na obali, što je dobro iz barem dva razloga, prvo - tamo je potencijalni rizik za vodotokove najmanji, i drugo - smrad će nas tako valjda natjerati na razumnu akciju.
Prije svega treba uvesti obavezu klasificiranja otpada već u domaćinstvima, uz naknade i poticaje za prikupljanje stakla, papira i svih vrsta plastičnih masa, a ne samo plastičnih boca. Proizvođače i potrošače valja stimulirati da preferiraju staklenu i papirnatu ambalažu, gdje je to god moguće (što je savršeno izvedivo - masovno pakiranje jestvina u plastiku uostalom novijeg je datuma, a u slučaju masnih ili gaziranih tekućina poput mlijeka, ulja i gaziranih pića nije ni preporučljivo). Zatim, treba krenuti u klasificiranje i crpljenje sirovina sa postojećih deponija na način kako je to uobičajeno u razvijenom svijetu: oni predstavljaju izvor goleme količine korisnih tvari. Zemlja koja želi biti turistička i ekološka destinacija, a bili bismo blesavi kad bismo htjeli išta manje, mora sebi postaviti najviše standarde i iskoristiti najnapredniju tehnologiju.
Znam da je sve ovo što pišem gradivo za pačiće male, i čudi me opća nezainteresiranost. Bojim se da će tek neka epidemija ili nepopravljiva nesreća pokazati svu raskoš naše naknadne pameti. Za žaljenje će tada, kao i obično, biti prekasno.
Prije svega treba uvesti obavezu klasificiranja otpada već u domaćinstvima, uz naknade i poticaje za prikupljanje stakla, papira i svih vrsta plastičnih masa, a ne samo plastičnih boca. Proizvođače i potrošače valja stimulirati da preferiraju staklenu i papirnatu ambalažu, gdje je to god moguće (što je savršeno izvedivo - masovno pakiranje jestvina u plastiku uostalom novijeg je datuma, a u slučaju masnih ili gaziranih tekućina poput mlijeka, ulja i gaziranih pića nije ni preporučljivo). Zatim, treba krenuti u klasificiranje i crpljenje sirovina sa postojećih deponija na način kako je to uobičajeno u razvijenom svijetu: oni predstavljaju izvor goleme količine korisnih tvari. Zemlja koja želi biti turistička i ekološka destinacija, a bili bismo blesavi kad bismo htjeli išta manje, mora sebi postaviti najviše standarde i iskoristiti najnapredniju tehnologiju.
Znam da je sve ovo što pišem gradivo za pačiće male, i čudi me opća nezainteresiranost. Bojim se da će tek neka epidemija ili nepopravljiva nesreća pokazati svu raskoš naše naknadne pameti. Za žaljenje će tada, kao i obično, biti prekasno.
Post je objavljen 14.06.2007. u 18:27 sati.