M ožda je prošao život cijeli
od onog dana kad smo se sreli
kad prvi put ugledah te oči plave
i kosu boje pokošene trave
Ah, pomislih, lijepa je ona
i nečuh zvuk onog zvona
što je u smrt zove tiho, polako
o, da sam znao, vječno bi plako
Ruku mi pruži kao da pita
vidiš li rijeku, polja, žita?
Pružih ruku ruci što pita
pružih ruku vapaju smrti
I tad spoznah pred kim stojim
pred onom koja živi u snovima mojim
ispijena i blijeda provodi dane
u dimu marihuane
Htio sam ljubavlju da otjeram drogu
jer što je ona skrivila Bogu
zvala je mjesec i zvijezde da joj sude
htjela je da voli i voljena da bude
U zalud bjehu sve molbe moje
i oči plave zanosne boje
preklinjem dolazak onoga dana
i zlo što donosi marihuana
Ana je bila djevojka plavih očiju i kose
imena kojeg hiljadu djevojaka nose
i koje će isto jednoga dana
otići tamo gdje i Ana
Na grobu njenom zaplakah prvi
ispisah riječi kapima krvi
UMRLA JE U SMIRAJ DANA
BILA JE SRETNA I ZVALA SE ANA!
A znala je da narkomani dugo ne žive
da se kratko snovima dive
voljela je da bode
Post je objavljen 14.06.2007. u 17:19 sati.