Osmijeh kao jedini način za bijeg,
bijeg od svakodnevice,
od pitanja na koja ne želimo odgovoriti,
a želimo li sami znati odgovore?
Bijeg od tuge,
od očaja...
...od nas samih?
Osmijeh kao suza,
suza u oku zadržana...
...bez pitanja,
bez odgovora
...a tuge?
Osmijeh kao maska,
maska odraza duše,
tuge u očima...
...maska nas samih?
A što se ispod krije?
Imamo li hrabrosti priznati,
priznati sami sebi..?
Post je objavljen 14.06.2007. u 16:51 sati.