10.500 pasa na izložbi
1055 hrvatskih izlagača
600.000 kuna vrijede umrli mastifi iz Ukrajine
300 pasmina
20 eura za pseći aranžman u Esplanadi
10 intervencija redara na parkiralištu ZV-a
6 službeno umrlih pasa
4 nepotvrđene smrti
2 veterinara
Zašto se nerviram? Pročitajte ovaj članak!
Kako nisam pristalica ovakvih predstava, popularno nazvanih izložbama, koje služe zadovoljenju moralno upitnih interesa vlasnika pasa, po meni bi nekome trebala letjeti glava zbog ovakvog debakla.
"Organizacija Euro Dog Showa ocijenjena je vrhunskom, svi su ustali i spontano nam pljeskali pet minuta", tvrdi Damir Skok, predsjednik Hrvatskog kinološkog saveza, i nikako mu nije jasno zašto ljudi poput mene pizde kad vide podatke s početka posta. Jebo te jedan od tih pasa, ali oprosti gospon Skok, na čemu su ti čestitali? Na tome što je umrlo samo 6 pasa a ne više?! I tko ti je to čestitao? Debili poput tebe koji plaćaju psima wellness tretmane, vode ih na frizure, minivale i farbanje dlake i oblače u balerinske haljinice! E oni su ti pljeskali, nitko drugi normalan ne bi.
Ljuta sam, valjda zato što se to dogodilo kod nas, iako je ovo samo još jedan u nizu sličnih primjera na kojima uzgajivači i izlagači pokazuju da nemaju nikakvog osjećaja, da ne kažem ljubavi ili poštovanja prema životinjama od kojih žive, jer htjeli mi to priznati ili ne, oni od tih pasa žive. Njima je pretpostavljam svejedno zarađuju li kruh prodavajući jabuke na placu ili pse - sve to je roba.
Ljudi kojima je najvažniji pedigre njihova psa, šampionska titula ili najljepša frizura, trebali bi se zapitati jesu li oni doista "ljubitelji životinja" kao što sami sebe vole nazivati. Ne kažem da ne postoje iznimke. Postoje, i osobno znam nekoliko uzgajivača i izlagača koji zaista obožavaju svoje pse i odnose se prema njima kao prema vlastitoj djeci, ali takvima se ne može dogoditi nešto slično ovome na Velesajmu.
Nego, vratimo se na članak. Neki od uzgajivača ustvrdili su kasnije kako "nije bilo dovoljno prostora, jedan dežurni veterinar i neobilježeni hidrant za vodu po paviljonu su bili nedovoljni" s naglaskom na kasnije. Nitko od njih nije se pravovremeno pobunio organizatorima i odveo svoje pse otamo. Ne, nije. Neki su, istina, platili psima smještaj u Esplanadi, ali drugi su eto bez problema pse ostavili zaključane u autima na preko 30 stupnjeva.
"Visoke temperature, dvorane bez klime, pregusto postavljeni ringovi...
Uvjeti na izložbi nisu bili izdržljivi za ljude, a kamoli za životinje..."
Naučila sam živjeti s time da ne vole svi ljudi pse, odnosno životinje općenito, onako kako ih volim ja. Velim, naučila sam, ali se svejedeno živciram kad čujem ovakvo što. Nisam nasilna ali dođe mi, majke mi moje Marije, da neke od tih vlasnika objesim za jaja na neko drvo na Velesajmu i to na temperaturi od 30 stupnjeva, pička im materina retardirana! I nemojte misliti da imam nešto protiv vlasnika rasnih pasa. Imala sam ja i labradora i zlatnu retrivericu. Slažem se da su mješanci inteligentiji ali to je tema za zaseban post.
Ali ljudi su takvi, nisu bolji ni prema svojoj vrsti. Možda će zvučati pretjerano, ali nemoguće mi se oteti dojmu da način na koji pojedinci postupaju prema svojim "kućnim životinjama", namjerno ne pišem ljubimcima, na ovakvim događanjima, podsjeća na način na koji se ljudi odnose jedni prema drugima kada sudjeluju u primjerice natjecanjima ljepote, koja više nalikuju "izložbama" žena i muškaraca koji/e se vrednuju na temelju izgleda, što se onda nužno postavlja kao mjerilo uspjeha, dok njihove sposobnosti, znanja i vještine ostaju tek sporedna stvar, .
Baš zbog toga je suludo očekivati da ljudi budu bolji prema životinjama jer u ovakvim slučajevima njihovo ponašanje nema nikakve veze s ljubavi i donosi samo štetu životinjama prema kojima se njihvoi vlasnici odnose kao prema stvarima ili igračkama, a ne živim osjećajnim bićima sa vlastitim pravima. Eto, znam ja sve to, ali uvijek se iznova nasekiram. Bah. jako koristi od toga. Idem sad kući ljubiti svoje pse.

Post je objavljen 15.06.2007. u 11:20 sati.