Kamo ruka ide, tamo pogled slijedi
Kamo pogled vodi, tamo um slijedi
Kamo um ide, tamo srce slijedi
Tamno gdje je srce leži stvarnost bivanja
(Shloka iz Abhinaya Darpanam)
Nikolina Nikoleski -Sita, u srijedu, 13. lipnja, u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, prestavila nam je Bharatanatyam, klasični indijski ples i potječe iz južnoindijske države Tamil Nadu.
Jedan od 8 klasičnih ind.plesova, Bharatanatyam ima povijesne korijene u religiji, u duhovnom izrazu, tzv.bhakti (devocija prema Bogu ) i indijskoj mitologiji.
U drevnim vremenima bio je poznat pod nazivom “Dasiattam”- plesna umjetnost koju su u hramovima izvodile Devadasi (Dev-Bog, dasi-služiteljica) u doslovnom prijevodu Božje sluge. Bharatanatyam se izvodio na religijskim skupovima kao i raznim društvenim svečanostima (Devadasi su svojim plesom veličale svečanost vjenčanja, rođenja djeteta itd.)
Ples karakteriziraju graciozni, ritmički, skulpturalni pokreti koji svojom geometrijskom preciznošću i elegancijom podsjećaju na skuplture iz južnoindijskih hramova. Ovaj ples plijeni svojom vrhunskom estetikom te raskošnim kostimima koje sačinjavaju tradicionalno indijski sariji i južnoindijski svadbeni nakit koji u svojim detaljima oblikuje plesače u živo umjetničko djelo.
Pokreti plesačice, ritam koji stvara zvončićima na nogama i udaranjem stopala o pod , te i impresivne geste lica, pričaju priče kroz ples i pokrete.
Priče iz Indijske mitologije, objašnjavaju nam se pokretima plesačice pomalo nalik na univerzalni jezik gluhih, jezik mimike i pokreta.
To je umijetnost pokreta sastavljena od elemenata: izraz, emocija, melodija, glazba, ritam, ples.
Nikolina, rođena Zagrepčanka, Od najranijeg djetinjstva bavi se kulturom pokreta i tjelesnim izričajem te se plesno usavršavala u Hrvatskoj i Europi.
Usvojivši umjetničko i duhovno ime Sita – ime junakinje indijskog epa Ramajana, Nikolina započinje svoje promicanje multikulturalnosti kao umjetnica rođena na Zapadu, koja je svoje finalno formiranje postigla učeći i obrazujući se u kolijevci kulture Istoka.
Indijsko vijeće za odnose u kulturi – ICCR dodjeljuje joj cijenjenu stipendiju za studij bharatanatyama.
Indijski kritičari i umjetnici cijene je kao 'umjetnicu neindijskog porijekla potpuno indijske duše'.
O Fotografijama:
Nažalost nisam htio staviti neke atraktivnije pokrete plesačice jer je gotovo nemoguće bilo uloviti nagli pokret a da noge ili dlanovi ne budu zblurani, a to ne djeluje pretjerano estetski na ovakvim, kontrastnim fotografijama.
Glavni problem je bilo jako slabo prigušeno svijetlo, stoga sam sve fotografije morao snimati na osjetljivosti od ISO 1600, s tim da sam uz najveći otvor blende svoj objektiva od F 4.5, prioritet zatvarača zaključao na 60- tinku sekunde, kako bi osigurao bar donekle oštrinu.