Lift je zakloparao, a zatim se zaustavio uz drhtaj čeličnih sajli i glasni tresak metala. Imao sam osjećaj da je zaglavljen negdje između katova. Pomalo nervozno gledao sam prema vratima. Hoću li ugledati izlaz ili nešto drugo?
Hodnik je bio u polumraku, a neonska lampa za izlaz u slučaju opasnosti žmirkala je kao plinska svjetiljka na izdisaju. Čudno.
Na vratima sobe 1104 zastao sam i maramicom obrisao oznojene dlanove, za slučaj da se moram rukovati.
Hotelska soba u koju sam zakoračio bila je preuređena u maleni ured. Ispred staklenog zida, koji je gledao na rijeku i zelenilo šume bio je postavljen pisaći stol sjajne, polirane površine višnjevog drveta. Bio je prazan, osim špila karata i smiješne, prozirne staklene kugle, koja je sličila staromodnom akvariju za zlatne ribice. Soba je bila okupana svjetlom, a moje oči, naviknute na polumrak dugačkog hodnika, sporo su se prilagođavale. Ipak, njezinu sjenu spazio sam trenutno, jer je padala na suprotni zid, umjesto ispred nje.
Bez riječi mi je pokazala rukom da sjednem u neudobnu, drvenu stolicu ispred stola koja je izgledala kao raspareni dio garniture iz nekog skladišta. Zaškripala je pod mojom težinom. S nelagodom sam se promeškoljio u neudobnom sjedalu, umirući od želje za cigaretom. Umjesto da zapalim, nagnuo sam se prema stolu i dlanom opipao glatku površinu. Bila je ugodno hladna na dodir. Smirujuće.
Nakašljao sam se: - Javljam se povodom vašeg oglasa u novinama, - rekao sam mrvicu preglasno. Soba je bila akustična, jer je zvuk mog glasa proizveo jeku.
-Ah, instant karma! Dobar marketinški slogan, zar ne?- žena se nasmijala, otkrivajući jamice na obrazima i simpatično razmaknute prednje zube. Nešto kao Madonna, pomislio sam. Kao i ja, uslijedila je još jedna spoznaja. Sigurno puno laže, rekla bi moja majka. Tko zna koja po redu narodna mudrost bez pokrića.
- Pa, ovisi što ste mislili, kad ste oglašavali vaše usluge - oprezno sam otvorio karte. – Dovoljno sam star da se sjećam te Lennonove pjesme. Osim toga, prva mi je asocijacija Lennonov menadžer i producent Phil Spector i njegovo ludilo. Dok je Lennon napušen plovio na tripu, Phillie je još tih sedamdesetih u Yoko gurao različite plastične predmete. Valjda otuda i ime tadašnjeg Johnovog benda, Plastic Ono. Uostalom, radi se o Spectoru koju je ženama dvadeset godina kasnije gurao cijev pištolja u usta, a jednu je nedavno i ubio. Tvrdio je da je nesretna žena sama gutala cijev i ljubila je, kad je pištolj slučajno opalio.
- Instant karma je za mene Lennon i trenutno zadovoljenje. Ovom posljednjem sam se i nadao, kad sam odlučio oprobati vaše usluge - konačno sam se ohrabrio i naglas izrekao zašto sam ovdje.
Tada sam podigao pogled da je bolje osmotrim. Bila je neodređenih godina, lijepih crta lica i mišjeplave boje kose. Prirodno smeđokosa, procijenio sam nabrzinu. Iz tko zna kojeg razloga, pomislio sam kako bi bilo zanimljivo ustanoviti boju stidnih dlačica. Ili još bolje, otkriti glatku kožu. Malo me zbunjivala jeftina scenografija stola, staklene kugle i špila karata, kao u šatoru Ciganke-gatare na seoskom sajmu. Samo je nedostajalo proricanje sudbine iz taloga kave. Ta davna razbibriga bila je mi je zabavna i fali u ovo današnje moderno vrijeme. U prošlosti su mi često iz taloga proricali zvjezdanu budućnost. Istina, zvjezdanih trenutaka nije nedostajalo, ali su trajali koliko i noćno zvjezdano nebo iznad mene. Naiđe tako neki period u životu muškarca, kad jedino instant rješenja mogu donijeti olakšanje. Naravno, to ne traje dugo. Kriza srednjih godina, još jedna narodna mudrolija i klišej.
Instant karma’s gonna get you / gonna knock you right on the head / you better get yourself together / pretty soon you’re gonna be dead / what in the world you’re thinking of / laughing in the face of Love / what on Earth you’re trying to do / it’s up to you, yeah- you…
Dobro, stihovi nisu tako loši. Sjetilo me kako Lennon hoće reći da je opasno rugati se Ljubavi. On to jest činio, ali njegova je karma u liku debeljuškastog, ludog Chapmana čekala punih deset godina, prije nego mu je dala zadnji poljubac na rastanku.
Žena preko puta mene vratila me u sadašnjost dodirom svojih vrelih prstiju. Naglo sam povukao ruku, kad me vrelina iz prstiju zapekla.
Ustvari, oboje smo ustuknuli. Njezin izraz lica prenerazio me. Izgledala je istinski uplašeno.
- Ne bojte se! Ta moja seksualna privlačnost iznenadi mnoge – pokušavao sam biti duhovit i istovremeno ispipati njezinu reakciju na moju reakciju. Na njezinu reakciju, ustvari.
Bez riječi je ustala, okrenula se leđima prema meni i počela svlačiti. Sad je na mene bio red da se uplašim. Ustao sam, nervozno petljajući rukama oko dva preostala nezakopčana gumba sasvim uz grlo. Odjednom sam se osjećao nag i nezaštićen. Plavuša s manirima crne udovice okrenula se prema meni, polako odmičući dlanove s grudi i pubične kosti. Bila je potpuno glatka, no ta činjenica nije donijela nikakvo olakšanje niti uzbuđenje. Bio sam prvi puta ustrašen pred nagom, privlačnom ženom.
- Instant karma, sjećate se? – rekla je čudno ravnim tonom u glasu, šireći ruke i noge kao na raspelu, nevidljivom križu na kojeg se nekim čudom naslanjala.
Instant karma’s gonna get you / gonna look you right in the face / better get yourself together darling / join the human race / how in the world you’re gonna see / laughing at fools like me / who, in the hell, do you think you are? / a super star? / well, right, you are / we all shine on / like the moon and the stars and the sun / we all shine on.
Pred očima mi se pojavila slika iskeženih zuba Jacka Nicholsona u filmu ‘Shining’, a umjesto poljupca- njegova sjekira. Ženino nago tijelo širilo je auru, a magnetne oluje moje su usidreno tijelo nepovratno povlačile u samo središte oluje.
- Instant karma, sjećaš se? – dodirivala me ovlaš prstima, a moja se koža rastapala na dodir. Nisam pustio ni glasa. Dok sam se topio i smanjivao pred njom kao zločesta vještica sa Zapada iz čudne zemlje Oz, mahinalno sam pogledao prema vlastitm cipelama. Nisu bile lijepe, crvene, niti magične. Posljednjim sam atomima slobodne volje u pomoć pozvao svoje vlastite leteće majmune. Nije pomagalo. Bez kapi vode, uz iskrice i šuštanje statičkog elektriciteta, izgarao sam bez plamena pred ženom, koja mi je prodala instant karmu.
Još jedna skoro-pa-narodna debilnomudrog Foresta G. pala mi je na pamet - život jest bombonijera i nikad ne znaš što ćeš dobiti! Ja sam upravo odmotao svoju poljednju čokoladu.
Pokušavao sam preostalim mrvicama svijesti racionalizirati vlastito nestajanje, samosagorijevanje bez dima, vatre i zvuka.
Žena, koja me je rastapala, imala je zagonetan pogled u očima, a jedva primjetni smiješak počeo se oblikovati u kutu usana.
- Ne boj se! Nije svako nestajanje zauvijek. Ovo je tvoja instant karma, koju si zaslužio, naručio i dobio. Uživaj! - rekla je nagnuvši se dobrano da me poljubi u kosu.
Dok sam se strelovitom brzinom u česticama približavao podu hotelske sobe pomislio sam: to bi bila odlična parodija poznatog dječjeg filma, ali u porno verziji za odrasle. Jer misao nije nestala, naprotiv. Svakom sekundom i obrnuto proporcionalno s mojim fizičkim tijelom, moja svijest rasla je i meškoljila u udobnom mraku odnekud poznatog okruženja.
Tama se potpuno spustila na oči. Dok sam zgrčen ležao u mraku, mahinalno sam stavio palac u usta. Sisanje me oduvijek smirivalo. Negdje iznad moje glave, nečiji su poznati otkucaji srca davali ritam nadolazećim snovima.
Post je objavljen 14.06.2007. u 12:57 sati.