Marketing
Iznenada
Sparina se već danima vukla gradom. Teška, ljepljiva, umorna ... cjedila nam je zadnji atom snage. Noćima nismo spavali, danima smo tražili utjehu od žege, hladovinu za odmaranje, vodu za osvježenje. I kud baš sad taj domjenak?!
U smiraj dana, dok sunce još pokazuje moć, a tama polako skuplja se na nebu, pale se baklje, ružine latice posipane po tlu mirišu intenzivno, dolaze i prvi gosti. Vruće je, još uvijek je vruće. Konobari užurbano mijenjaju led u posudama s jagodama, ali vode je posvuda, topi se prebrzo. Čaše ohlađenog šampanjca piju se brzo. Ledena tekućina lako klizi grlima, slatkasti okus jagoda i šampanjca dugo ostaje na nepcu, poziva na još.
Domjenak na otvorenom, jagode i šampanjac, party pod nazivom Kao u raju, posvuda ružine latice, bijeli baloni, anđeli…. Bili bi nezahvalni kad ne bi uživali, al tako je vruće … Od razgovora do razgovora, sa šampanjcem u ruci, od osmjeha do osmjeha …
Alkohol čini svoje, vrućina i sparina odavno su učinile, umorna sam, pomalo već bezvoljna, razdražljiva i osmjeh je sve češće glumljen i razgovor je sve manje pitak. Dok gledam te u lanenom odijelu, shvaćam da ti nije nimalo lako, kao i ostatak muškaraca lice rashlađuješ pozivnicom. A onda … onako iznenada … kap …kap kiše, povjetarac … vjetar se diže, mrsi kosu, poigrava se haljinama, oblaci na nebu skupljaju se … godi, baš godi.
Al nebo postaje crno, brzo prebrzo, kap po kap, pa još jedna i još jedna, a onda snažan al topao pljusak. Vrisak, strka, čaše posvuda, posude s jagodama razlijevaju se na sve strane, frizure nestaju, šminka se topi, samo baklje odlijevaju.
Trudim se trčati u potpeticama, držiš me za ruku i vodiš, pronalazi slobodne puteljke kroz gomilu, al ništa ne pomaže. Kiša natapa željnu zemlju, hladan zrak i priljubljena odjeća uz tijelo napokon nas rashlađuju. Smijemo se uglas i sve više usporavamo, zapravo baš nam godi ova kiša i zašto bi tražili zaklon ionako smo već mokri.
Ispod mokre haljine nazireš mi grudi, bradavice se ocrtavaju mokrom tkaninom … skidam cipele, svlačiš sako … uživamo polako u mekoj travo, ohlađenom zraku i mirisu kiše. Držiš me za ruku i kao djeca, kao u raju, uživamo u svakoj kapi … zaljubljeni, nasmijani, sretni.
Staješ ispred mene, privlačiš me tik do sebe, ruke podižem i meko spuštam na tvoja ramena. Oslanjam se nosom o tvoj … ljube li se Eskimi zaista tako? 
Usne su ipak nešto druge, željne dodira, prepune okusa, iščekivanja … usne u poljupcu. Meke, nježne, podatne, ljube se , dodiruju. Nježan dodir po grudima i nastavak šetnje po kiši, ljetnom pljusku prepunom mirisa.
A kad stignemo kući … - kažeš – mogao bi ti pripremiti kupku sa malo više strasti.
Post je objavljen 15.06.2007. u 08:56 sati.