Move the heart
Switch the pace
Look for what
Seems out of place
P. Murphy
Jučer, (sada već prekjučer), dan nakon prvog ovogodišnjeg (višegodišnjeg, actually) ,uranjanja u more, ne bijah sva svoja. U stvari, nije to istina. Bijah itekako, ponovno – svoja. Kao da me opralo, očistilo i isčistilo od većine prejakih reakcija duše, srca i tijela na prostor i vrijeme u kojem dišem.
Znate onaj neopisivi umor nakon takvih trenutaka «ižmikavanja»? Dobar, duboki umor, od kojeg ne možeš ništa nego blejati u plafon. Ja sam uglavnom, nakon sramotno malog udjela u ispunjavanju prethodno zadanih obaveza, zurila u monitor.
More je izvuklo iz mene veliku količinu potrebnih i nepotrebnih (who will ever know the real difference), misli o sadašnjosti i time otvorilo prostor kroz koji se moglo lako dodirnuti u neko drugo vrijeme, drugi prostor, drugačiji dah. Sacred moments.
Da, blejanje u monitor izrodilo je i surfanjem po youtubeu.
...I kao da je bilo jučer...:
Cuts you up
This Is Not A Love Song
Post je objavljen 14.06.2007. u 00:50 sati.