Iz nekog čudnog razloga osjećam se malo smirenije... Ne znam zašto. Pogotovo što mi je crna mačka lijepo pravocrtno prešla put danas kad sam se vozila... Nije da imam pozitivan osjećaj oko rješenja ove situacije, jednostavno sam nekako malo smirenija.
Stvarno se nadam da ćemo se uistinu naći u petak. Željela bih ga vidjeti... Baš bih to željela. Pa kako god to završilo.
Inače, nečega sam se sjetila... Velika većina njegovih frendova je u dugim vezama. I znalo se zalomiti da mu se koji javi da je prekinuo s curom. I svaki put - ali baš svaki - njegova reakcija je bila: Ma, pomirit će se oni. I u velikoj većini slučajeva to se i dogodi. Hoće li i nama?
Danas sam izgledala idealno. U haljinici, oprala sam kosu... Imala sam neke obaveze na faksu i ne mogu lagati - nadala sam se sresti ga. Ali nisam. Srela sam njegove kolege iz grupe, popričala s njima, ali njega nije nigdje bilo. Vjerojatno nije ni došao danas na faks... budući da ima neku važnu prezentaciju sutra na poslu.
A ja sutra imam tu svoju apsolventsku večer... pripremila sam haljiinicu, sutra idem na frizuru jer se ionako moram malo pošišati prije ljeta... Tako da će dan brzo proći. A onda nam dolazi petak... Ne znam kako vi, ali ja jedva čekam... I dalje se nadam najboljem...
Post je objavljen 13.06.2007. u 23:36 sati.