Marketing
MITSKE RIJEKE. DREVNI NUKLEARNI REAKTORI. ELVIS. KUGLE IZ PREKAMBRIJA.
Bok!
Eto, nije me bilo par dana jer stislo je sa svih strana.
Centralni gutač vremena su pripreme za koncert na Šalati koji će se 20. lipnja održati kao sjećanje na Krešimira Blaževića iz Animatora.
Krenulo je bezazleno – trebali smo, kao i svi ostali, nastupiti s dvije-tri svoje pjesme, jer smo u proteklih šest godina relativno često svirali s Krešom. Onda je krenulo – pjevat će i Davorin Bogović, pa je l' bismo mogli i njega otpratiti. Naravno. To i nije problem jer i s njim povremeno sviramo, tako da smo već uvježbani. Al' krenulo je i dalje: kad već pratimo Bogovića, je l' bi nam bio neki problem otpratiti i Marinu Perazić jer ona nema bend? Ok. Četiri stvari bumo lako naučili (uračunavši i prilagođavanje elektronskih aranžmana gitarskom zvuku.). No, tu nije stalo...pa je l možemo možda pratiti par stvari Gileta iz Orgazma, a onda je ispalo da bu i Neno Belan bio bez benda pa terba i njegovih četiri stvari naučiti. I konačno, kad smo na gomili sve te stvari nekako sklepali, evo i Rundeka, koji će isto biti bez benda i treba ga netko otpratiti. A on još ima i duhače, pa treba i njih nekako ugraditi.
I tako, uz sve druge obaveze, cic-mic dan za danom – prošlo pet dana.
Al' bilo je u tih pet dana i inspiracije za blog – koja je došla tijekom snimanja emisije o pretpotopnim civilizacijama koja će biti emitirana u ponedjeljak.
Tih civilizacija danas nema u udžbenicima niti im znamo imena. No, to ne znači da nema dokaza da su postojale. Postojeći dokazi mogu se interpretirati na razne načine. O tome više u emisiji. U nastavku teksta slijedi mala kompilacija neobičnih priča koja ukazuju na danas mnogima nezamislivo – da su civililizacije na Zemlji prisutne tko zna otkada, da nastaju i nestaju u ciklusima i da smo daleko preskromni ako smatramo da je najstarija civilizacija sumerska iz 4. tisućljeća prije nove ere. O tome svjedoče i brojni potonuli tihooceanski gradovi i građevine, na dubinama od trideset do osamdeset metara i slično. Nove tehnologije omogućile su razvoj podvodne arheologije, a i snimke iz satelita (visokorezolucijsko fotografsko, radarsko, infracrveno i ultraljubičasto snimanja Zemljine površine iz zrakoplova i satelita koji orbitiraju na visinama od 250-300 km) otkrivaju mnogošta oku nevidljivo dok se nalazite na površini. Možda jednoga dana pokažu da su se mnogi događaji koji se smatraju mitološkima – zaista zbili.
Možda su već i pokazali. Evo dva primjera.
SARASVATI
U lipnju 2001. je BBC objavio udarnu vijest da je temeljem analize orbitalnih snimaka zapadne Indije (država Rajasthan) i Pakistana identificirano fosilno korito starodrevne rijeke Sarasvati, davno presahle blizanke Inda. Ona je čest motiv u vedskim spisima (Rig-veda, Mahabharata), a ime je dobila po božici znanja Sarasvati. Sve do tog otkrića, koje je potvrđeno naknadnim arheološkim iskapanjima, Sarasvati je smatran mitskom rijekom.
Njezino izvorište je u zapadnom Himalajskom gorju, a ušće je nekoć davno bilo u Arapskom moru, istočno od ušća Inda. Zbog dugotrajnih tektonskih procesa formiralo se u razdoblju od prije 7000-5000 godina brdovito uzvišenje poprečno na njezin tok koji je stoga postupno skrenuo prema Gangesu, a njezino staro korito je, ostavši bez dotoka vode, ubrzo presušilo.
Rigveda, Purane, Mahabharata i drugi stari indijski spisi opisuju veliku rijeku koja je izvirala u Himalajama i ulijevala se u Arapsko more. Uzduž njene obale nalazilo se više od sto gradova velikog gospodarskog i vjerskog značaja. Mudraci su hodočastili na njenu obalu, izvodili obrede i imali metafizičke debate. U Mahabharati je rijeka ovako opisana: «Za vrijeme trajanja rata Kurua procesija se brzo približavala svetom mjesto, uzduž rijeke Sarasvati od oceana prema gore.» Slijedeći stih opisuje kako precesija stiže do izvora rijeke. Otkriće Sarasvatija jedan je od najrevolucionarnijih rezultata satelitskog snimanja u arheološke svrhe, koje je potrdilo stvarnost postojanja povijesnog elementa zapisanog u starima indijskim tekstovima koje se svrstava u područje mitologije
PRIKAZI DREVNOG TOKA SARASVATIJA
RAMIN MOST
NASA-ine svemirske snimke otkrivaju postojanje tajanstvenog drevnog mosta u tjesnacu Palk između Indije i Šri Lanke. Nazvan je još i Adamov most, a dug je oko 30 km. Kompozicija mosta nekima ukazuje na to da ga je izradio čovjek, pa je tako dobio i ime – prema epu Ramajana, u kojem su opisani događaji koji su se navodno zbivali za vrijeme tredha yuge (prije više od 1 700 000 godina). Ne držite me za riječ. U tom epu spominje se most izgrađen između Ramešvarama (Indija) I obale Šri Lanke, a dao ga je izgraditi vladar Rama.
Sama NASA ne puši tu priču, koju su lansirale hinduske novinske agencije, objašnjavajući da se na temelju snimaka iz orbite ne može reći ništa o starosti strukture niti odrediti jesu li u njenu izgradnju bila upletena ljudska bića. Mnogi arheolozi smatraju da je priroda sama oblikovala taj lanac sprudova. Najmanje tri kanala za brodove probijena su kroz Ramin most, kažu oni, i nigdje nije bio vidljiv nikakav dokaz ljudske konstrukcije. Pješčani sprudovi nisu na velikoj dubini, nikad dublje od metar –metar i pol čak i za vrijeme plime. Geolozi vjeruju da su se sprudovi nekad doista nalazili iznad morske površine. Zapisi u nekim hramovima ukazuju da je sprudove potopila divlja oluja prilično nedavno – oko 1480. godine.
Pogledajte Ramin most i sami. Ili pogledajte niz pješčanih sprudova – ovisno o tome na što su vam oči baždarene.
FOSILNI REAKTORI U OKLOO
U velikom gabonskom rudniku urana u Oklou (Centralna Afrika) otkrivena je na više mjesta dotad nepoznata anomalija – naizgled maleno, ali značajno odstupanje uobičajenog omjera sadržaja U-235 i U-238. Taj je omjer u prirodi posvuda jednak i iznosi 0,72 %. Zbog svoje stabilnosti on se koristi za kalibraciju mjernih uređaja (masenih spektrografa).
U Oklou je na sedamnaest mjesta (svako je veličine nekoliko metara), rasprostrtih na tri lokacije, utvrđeno da taj omjer iznosi 0,29 %, što je samo 40 % od normalne prirodne razine. Tako izuzetno nizak omjer sadržaja U-235 i U-238 utvrđen na relativno malenim dijelovima tamošnjeg stjenskog masiva starog oko dvije milijarde godina jasno upućuje da to može biti jedino posljedica nekog davno minulog moderiranog fisionog procesa lančane reakcije kakav se odvija u strogo kontroliranim uvjetima u našim najsuvremenijim oplodnim nuklearnim reaktorima.Otkriće je odjeknulo u znanstvenim krugovima i ponuđeno je objašnjenje (kojega se sjećam i iz novina) da se radi o fosilnim tragovima spontanih moderiranih fisionih lančanih reakcija.
Meni osobno više se sviđa drugo objašnjenje: da se na tom području prije približno dvije milijarde godina nalazilo nečije veliko nuklearno postrojenje s više oplodnih reaktora.
Uvjeti za spontano formiranje prirodnih potpuno funkcionalnih oplodnih nuklearnih reaktora su brojni te ih je izuzetno teško postići i održati. Poznato je, naime, da ostvarenje teškom vodom moderiranog fisionog procesa stabilne nuklearne lančane reakcije iziskuje visok stupanj znanja fizike te izuzetno tehnološko-inženjersko znanje i umijeće. Ne može se, doduše, isključiti malo vjerojatna mogućnost da se nešto tako egzotično u prirodi ponegdje doista spontano desi.
Ali da se na relativno malom prostoru rudnika to ponovi bez ijedne pogreške čak 17 puta i to 10-ak puta, duž približno ravne linije duge oko 200 m i na podjednakim razmacima – to doista djeluje pomalo neuvjerljivo. I po svim pravilima računa vjerojatnosti - kao praktički nemoguć događaj.
Pretpostavimo zato na ovom mjestu da je na području današnjeg Okloa prije približno dvije milijarde godina, u prekambriju, bilo nečije veliko nuklearno postrojenje s više oplodnih reaktora. Ne mora to biti tako jako čudno. Uostalom, indijski epovi prepuni su priča o drevnim ratovima koji se niti u jednoj riječi ne razlikuju od atomskih, a takvi su i nalazi u nekim iskopanim gradovima (poput Mohenjo Daroa).
JARUGA OKLO
FOSILNI NUKLEARNI REAKTOR U JARUZI OKLO
A ako mislite da je dvije milijarde godine malo previše da bi itko, a pogotovo netko dovljno napredan da izrađuje reaktore, postojao na Zemlji - pročitajte i ovo:
METALNE TRANSVALSKE KUGLE
U zapadnom Traansvalu, nedaleko gradića Ottosdala, rudari su prilikom miniranja pirofilitnih stijena unazad nekoliko desetljeća pronašli nekoliko stotina besprijekorno oblikovanih kuglica i spljoštenih elipsoida od izuzetno tvrdog metala promjera 3-5 cm. Starost tih stijena je oko 2,8 milijardi godina.
Postoje dva tipa kuglica. Jedne su pune (masivne), dok su druge šuplje i ispunjene nekom bijelom poroznom tvari. Većina ih ima oko ekvatora jednu ili dvije usporedne brazde jednolike dubine, a jedna je ukrašena čak trima usporednim brazdama.
Doista se ne čini da su te malene metalne kuglice i elipsoidi pravilna oblika ukrašeni obrubima nastali pukom igrom prirodnih sila. Ali mogla su ih načiniti neka inteligentna bića koja su u prekambriju živjela na Zemlji. Ta velika zbirka malenih obrubima ukrašenih metalnih kuglica iz Ottosdala, čija namjena nije poznata, predstavlja dosad najstarije poznate artefakte na Zemlji.
I na kraju slijedi i konačni dokaz da je civilizacija dosta starija nego što mislimo. I da je, u najmanju ruku, postojala i prije potopa . Naime, možda niste znali, ali postoje ozbiljne indicije i da je Elvis rođen prije 10 000 godina. Poslušajte ih i sami!
Post je objavljen 13.06.2007. u 22:48 sati.