...svi su izgledali sretno i zadovoljno...bez ikakvih pravila,radili su sve što su htjeli...granice nisu postojale.i sve je to bilo ok...svi su bili pijani,i nikog nije ništa zanimalo...svi su govorli:"škola je gotova,jebe mi se za sve drugo,nema više onih glupih i nepodnošljivih faca...".
nažalost i ja sam se napila,baš kao i svi drugi.i stvarno mi je bilo odlično...nitko nije ni slutio...
nikome nije bilo ni na kraj pameti da se može svašta dogoditi...nehotice.
dok su neki ležali na travi kraj obale i gledali zvijezde,neki su pjevali,pričali gluposti,svađali se...
da...ovo zadnje je uzrok svega.dvije osobe su se prepirale oko nečega...to nešto nije uopće bilo bitno...
gurali su se,i jedna se osoba poskliznula i pala na kamen...bila je pijana,kao i ova druga osoba.
ja sam sve to gledala sa strane,nisam mogla pomoći...nisam se mogla micati...samo sam gledala i plakala.
ali sve je to bilo uzalud,niko me nije čuo.svi su i dalje ležali na travi,pili,neki su pušili,zajebavali se.
ta je osoba bila živa ali s posljedicama...nitko se nije ni potrudio pomoći.odjednom mi je postalo vruće...
i to jako...zagušljivo...-i sve to samo zbog alkohola!-mislila sam.
čula sam vrisak jedne osobe,meni jako drage...i odjednom sam se našla u krevetu.digla sam se i bila sam znojna,više nego inače...
bio je to samo jedan običan san,ali mi je mnogo značio...naučila sam jednu lekciju,koju sam još prije trebala pokušat shvatit...ali me nije zanimalo.razmišljala sam,dugo...par mi je stvari prošlo kroz glavu,
kako netko može biti tako glup da se napije i ubije,ako ne, bar povrijedi jednu osobu??!
znam da je ta osoba možda pod alkoholom i sve to ali opet...?!tko kaže da nema zabave bez alkohola?
kad se samo sjetim četvrtka...zadnjeg dana škole...koliko suza...nakon 8 godina u jednoj školi,odlazimo...imam osjećaj da me svi napuštaju,da ću ostat sama...da se neću moći prilagoditi novoj školi i novom društvu...htjela bi da se vrijeme zaustavi,da sve ostane isto kao i do sad...
neke osobe koje nisam podnosila,sad mi mnogo znače...i neznam gdje ću opet sresti te iste osobe...
te iste glasove...i znam da će sve biti dobro...i ako se netko napije...znam da se nikome neće ništa desiti.
ono je bio samo san.nezaboravni san.sad kad bolje razmislim,i ne bih ja htjela otić iz novigrada,koliko
uspomena nas vežu za tu odvratnu školu...kad na kraju svi završimo negdje na nekom sasvim desetom mjestu,nitko se neće nikoga više sjećati...al' jedino što znam je da ja neću nikad zaboravit neke osobe...
meni predrage(neću ih sad nabrajat),što je malo i loše jer se ja nikako ne volim vezat uz nekog...
ostat će nam samo uspomene.gorke uspomene...
Post je objavljen 13.06.2007. u 21:14 sati.