Kupi mi bubamara naočale,
da vidim crveno-crni svijet od mokrog pijeska,
u koji ubadaju djeca noge,
dok ih gliste još uvijek raduju više od bubamara.
Kupi mi bubamara naočale,
sad kad više ne vjerujem da nose sreću,
pa možda mi se i posreći.
Sreća će biti iznenađenje.
Kupi mi bubamara naočale,
da kroz njih gledam
kako me gledaju oči stranca
-kojeg oduvijek poznam.
I baš te bubamara naočale
nek budu samo za mene,
prave portobelle naočale
koje se upravo rade u tvornici
bezbrojnih riječi,
i koje mogu jedino ja,
zatražiti za sebe.
Post je objavljen 13.06.2007. u 21:00 sati.