Marketing
Uzvraćam strujni udarac
Pisala sam jednom o svojim nezgodama sa statičkim elektricitetom. Ta su se zbivanja zasad smirila. Uglavnom se to događa zimi zahvaljujući atmosferskim prilikama i činjenici da sam ja očito skupljačica elektriciteta.
Ovih dana zabilježih niz događaja koji su me podsjetili na spomenute nevolje s elektricitetom, ali izgleda da sam ovaj put u osvetničkom pohodu.
Počelo je prije nekoliko dana s gradskim semaforom. Vozim se i dolazim na semafor; auti koji su bili ispred mene prošli su raskrižje i ponovno se uključilo crveno svjetlo. Stanem, čekam. Crveno...pa žuto...krenem...ali nema zelenog... Žuto, žuto, žuto... Semafor gecrk.
Sljedećeg dana uključujem perilicu rublja. Mogu samo reći da je radila neko vrijeme. Do centrifuge. Zatim je stala. I samo zuji. Majstora još uvijek očekujemo. A priču o njihovoj "brzini", pretpostavljam, znate.
Primjer treći. Na poslu se sjetih da imam rok za slanje nekog maila. Otvorim webmail i počnem pisati. U isto vrijeme oko mene nekakva priča, galama, pokušavam smisliti suvislu rečenicu i kad mi je napokon krenulo, samo odjednom – računalo se zamrači. Ostala sam bez riječi, a došlo mi je da vrištim. I dok sam u sebi ponavljala "duboko udahni", "izdahni" i tako nekoliko puta, računalo se u međuvremenu samo od sebe resetiralo. Kako? Zašto? Ne pitajte me.
I šećer na kraju. Dolazim u knjižnicu. Razgovaram s knjižničarom, on počne pretraživati katalog da provjeri jesu li knjige koje trebam dostupne za posudbu. U sljedećem je trenutku nešto puklo, otprilike kao kad eksplodira električna žarulja. Nestalo je struje. Računalo se isključilo...
Pa, čini se da sam se uspjela osvetiti za sve one trzavice koje mi je zimus priredio elektricitet. "Sređujem" tu "elektriku" kao od šale. Big Blue uzvraća udarac. Ili – gdje Big Blue prođe, tu struje više nema. Nadam se da se s vašim računalom nije ništa čudno događalo dok ste ovo čitali.
Post je objavljen 13.06.2007. u 20:25 sati.