Naravno da nismo tamo samo lokali.
Ipak, možda najveće iznenađenje desilo se u utorak ujutro. Dan ranije smo, kako sam već opisao, peglali po Amsterdamu iz kojeg smo se vraćali ko razbijena vojska. Mislio sam da se nećemo sastati do kraja puta, a kad ono, ujutro u 9 sati - svi na bazenu.
Eto, zaželila se stoka vode. Budući da nam smještaj nije baš jakuzi đir, kupanjac u bazenu sjeo nam je ko budali triska. Ostatak dana proveli smo ležerno po Eindhovenu i ispred kuće, a navečer smo odigrali prve dvije utakmice protiv prvog I drugog tima našeg domaćina Nayade. Inače, imaju I treći tim I svi se natječu u raznim ligama, a imaju I dva ženska vaterpolo tima. Nizozemska je zemlja sa najviše registriranih vaterpolo klubova na svijetu. Eto podatka za kvizove. Ta dva prva meča odrađena su u prijateljskom tonu, pa smo se prilagodili izgubivši tijesno od prvog, a pobjedivši drugi tim. Za dva dana slijedili su novi okršaji s istim momčadima, ali kao – za ozbiljno.
U Nizozemskoj ljudi za lijepoga vremena izlaze na sunčanje na ulicu, a pošto smo mi već iz nužde izbacili kauče iz soba, pred našom kućom stvorio se ugodni dojam sieste.
Da me neko pita, vjerojatno bih rekao da je ovo negdje na Kubi, a ne u jednom od najrazvijenijih dijelova Europe.

Eindhoven je sasvim pristojan gradić sa prilično velikim centrom. Arhitektura je moderna I liberalna, a ja bi reko I da su tamošnji arhitekti pod stalnim uticajem lakih droga. Uz to prevladava neki voajerski štih pa je sve otvoreno.

Da se primjetiti da je najjača firma Phillips po kojem se prvak u balunu I zove PSV.

Ipak, osim upravne zgrade I trgovina, Phillips tamo nema proizvodnju jer su naravno sve prebacili u zemlje trećeg svijeta.
Navečer se život odvija u jednoj ulici u kojoj su jedan do drugoga naslagani brojni pubovi, klubovi I birtije I uredno rade do zore. Tako je za izlazak najbolje učiniti turneju I naslagati 20-ak tura pića u jednako toliko lokala, a sve u krugu od 200-300 metara.

U svakom se lokalu pleše, iz ogromnih zvučnika cipa tehno ili rok ili nešto treće. Raja je opuštena I općenito izgledaju prilično zadovoljni. Nemaju sirotinje, jer socijalna pomoć iznosi najmanje 1000 eura s kojima se da preživjeti mjesec na lakim drogama , jeftinoj pivi I lošoj hrani. Tamo država kontrolira putove droge I prostitucije, a u monopolu drže kockarnice. Zato nije čudo da im je tako lijepo.
Post je objavljen 13.06.2007. u 16:41 sati.