zašto život nema smisla.
možda ne život kao život općenito, već više moj personalizirani život. ono u što sam ja pretvorila svoj život.
zato što si ti zapravo ono što voliš. teorecki.
to sam shvatila prije godinu dana.
morala sam radit intervju za školske novine. i pitala sam profu iz tjelesnog da opiše profesora iz tjelesnog u 3 riječi.
i ona je rekla
jako voli rukomet.
jel to ironično il šta. očekivala sam da će reć "dobar, sretan, pravedan" il tak neš neko sranje
a ona je rekla
šta je rekla da ne kvotam opet.
i sad, taj tren sam shvatila da ekšli nema smisla razmišljat pošto ti nisi ništa drugo osim stvari šta voliš. zapravo.
dakle, život nema smisla ak sjediš cijeli dan i utapaš se u radioheadu i piješ neskafe.
i neda mi se. neda. mi. se.
jebeno sam umorna. od življenja. sa 15.
ive got five hundred in twenties (fifteen).
i nije kri. nije mikroval. neka.. e.
debeli je.
jest, debeli.
neko stanje bolesno ravnodušnosti. ma
želim puno toga, stvarno. ŽELIMMMMMMM
u biti imam, ali ne ono što želim.
i onda grize praznina.
mislim da je to praznina između onog što imaš i želiš.
kad je velika, grize. ko neka sulfidna solna natrijska kakva-već kiselina.
i nemreš se opirat
i da.
i onda je tu pitanje svega šta te vuče na sve strane i ti sad tu trebaš odabrat jednu stvar
i to je zajeb.
možeš ili bit jedno ili drugo ili šicofreničar.
i onda si šicofreničar.
i opet nema smisla jer ne znaš šta želiš, pa automacki ne znaš šta voliš, pa automacki nemaš karaktera, pa automacki praktički ne postojiš, i život nema smisla.