Ni mamurluk nije vise ono sto je nekad trebao biti. Ne, ne, nije. Kud ces opipljivijeg dokaza da vrijeme skace poput posandrcalog vijka i grabi naprijed nego mamurluk. Odnosno, oporavljanje od inog i doticnog.
Nije sad da sam stara pijandura koja loce svakim bogom danim trenutkom, ma koliko da se to cinilo. Kad bih u cvijetu rosne mladosti zabrazdila uvijek bih se regenerirala ko nova opruga od novog madraca. Bez ikakovih dramaticnosti, betonskoteske lubanje i kostiju naokolo, skiljenja na oba oka naizmjenicno, kvazi-isijasa koji obori svaku kosku u skeletalnom anatomskom sustavu.
Prije je regeneracija bila poput crva na kojeg stanes i precvikas ga na pola, a njemu nista, ko da si ga samo malko noktom pogladio i eto ti njega opet. Sad sve vise to izgleda ko da marvu tjeras u tor, a ne ide pa ne ide. Doslo takvo doba, sta se moze, da se covjek u godinama, koji malko popije (a ne treba mu puno da se izvrne ko kornjaca i bespomocno pocne trabunjat svakojake glupavluke) osjeca ko morz nasukan na jadranskoj obali.
Pomnim kalkulacijama i izvrsno odmjerenim jednadzbama dodjoh do zakljucka da mi u ovim godinama sutona treba jedno 48 sati (2 dana, za one neupucene) da se ponovo pocnem osjecati kao neka vrsta covjecje vrste i podvrste. Davno prodjose dani kad mogah iskapit litru jeftinog slavonskog vina/gutljaje Fructalovog ruma (onog sa crvenom etiketom i crncem sa nausnicama kao ilustracijom zlocestog pirata/mornara) ili pak bijelog Martinija (ne bih znala kas'ti da li je bio shaken ili stirred) ispod nadstresnice za rezervnu klupu nogometnog stadiona pripizdine (gdje se sad kocoperi Mercator i parkirplac, jebemti industrijalizaciju i globalizaciju), iskobeljat se sa zadnjeg sjedista Stojadina (bez da pipnem rucnu i survam se u smrti u narucje) gdje me spakirase da ih ne sramotim, platit ulaznicu za disko i graciozno se strovalit u garderobi, a da slijedeci dan skakucem ko zecic kod potocica, bez da trepnem trepavicom.
Sad odem sa njom i njom, zasjednem, otperjamo jedno 3 generacije sa susjednog stola (3 garniture ljudi se izmjeni, a mi jos stoicki podapiremo ovaj nas), finisiramo sa duplim ginom i tonikom, a iduce jutro mamurluk tutnji kroz starackoraspadnuti sistem ko krdo bizona u jednoj od Opstanak seriji, krivulja putanje kretanja je i dalje cik-cak, usta ko da sam se saharskog pijeska najela, mozdane funkcije i dalje debelo na off poziciji. Tko, sto, kako, zasto: pitanjca su koja se roje i multipliciraju ko roj narogusenih pcela u kosnici.
Odgovor na pitanje u naslovu: ne! Pusti ga neka trune, odnosno, hrdja, neka se veseli.
Post je objavljen 13.06.2007. u 12:00 sati.