Svijetlo moje spava daleko od mene, romantičarske duše što za nju piše i diše, romantičara koji snove svoje s njom gradi, umire za njom od gladi, gladan je svake čestice nje, o kako prokleto voli je.
Romantika mi je noćas opet na usnama, dok spavaš ti moja voljena, probudila se ljubav u mojim očima. Osjetim srce svoje kako zove te u crne odaje moje, da budemo mračni ljubavnici samo nas dvoje, svijeće ćemo upaliti da se možemo diviti, ljepoti koju nitko osim nas neće vidjeti.
Zamislio sam noć koju proveo bi uz tebe, romantičarsko srce proklelo je samo sebe, jer tako lijepo bilo je u glavi što stvorilo je srce moje, svijet za nas dvoje.
Moja si, samo moja.. moje sve.. imam te, ne dam te, volim te i ljubim te, držim te u rukama, zbog tebe bi se predao svim mukama.
Romantika umrla nikada nije, samo nije kao prije, sada je to samo dio nas, dio mene koji želim dati ti, pokazati zašto želim da zauvijek uz mene budeš ti.

Volio bi da ti u noći tihoj na uho mogu šaptati, riječi koje ću ti sada govoriti tekstom, da ne moraš čitati i da oči možeš sklopiti, onda bi možda doista u ovome mogla uživati, no neću ti zato sljedeći put na uho ništa šaptati, sve što sam htio ću ti pokazati, prije nego počnem to sve, znaj da volim te.

Ja, zamislio sam noćas jednu noć, u kojoj ćeš ti meni doći. U toj noći da budemo ti i ja ljubavnici, ispod punog mjeseca, okruženi svijećama prigušenih plamen.
Sanjao sam budan ljubavi, onako kako sam uz tebe to naučio, s srcem sanjati a budan biti, tako mogu svoje emocije ovdje prenijeti.
Zamislio sam voljena sobu tu, koja odiše mirisom ruža što posvuda su. Zamislio sam tebe u haljini od crne svile, kako crnim usnama izgovaraš moje ime. Slušao sam pažljivo jesi li to doista bila ti, no to je bio samo vjetar, ah ljubavi, u vjetru ako ne tvoj glas miris ću pronaći.
Zamislio sam kožu tvoju meku, ruke bijele kako ljubim ti, osmijeh koji upućuješ mi.
Sanjao sam san besmrtnih, kako grizeš me, za vrat koji dajem ti, da ubiješ me ove noći ti, jer u žaru naše ljubav i strasti želim umrijeti.
Zatvorio sam oči, kako bi bolje vidio, poruke što mi je srce poslalo.

Plesali smo na vjetru te noći voljena, tiha i lijepa je bila melodija, a čaše vina u ruci su se ljuljale, kao morski valovi o kamene obale.
Crven trag vina oko tvojih usana, maknuo sam nježnim dodirom svojima, ah moja voljena.
Ruku na vrat sam ti stavio, polagano ga mazio, dok sam ti drugom rukom tijelo držao, polagano sam se nad tvoje nadvio, kao crni ogrtač u noći, utopio sam se u tvojoj ljepoti kao nekada u samoći. Osjetio sam miris kože tvoje, opijao je, droga bez koje smrtnik kada je proba ne može, ako si je ti stvorio hvala ti bože.
Pali smo. No pad ovaj napokon loš bio nije, pali smo u krevet od baršuna i svile, ono što je bio samo san prije. Čuo sam glas njen kako se tiho smije, da čuo sam te voljena kako mi se smiješiš dok nokte u vratu mi držiš, očima dušu pržiš.
Utopio sam se u tim očima, čekao sam ih noćima, da gledam ih, u strastvenoj ljubavi koju rijetki smrtnici imaju.
Šaptala si moje ime, ja sam tvoje šapatom vrištao, držala si moje tijelo iznad svojeg, ja sam tvoje nježno mazio. Molio sam se da nikada ne prestane a ti si rekla mi: ovo ljubavi nikada ne smije prestati.

Ljubio sam tijelo tvoje, privio ga nježno uz svoje. Priljubila se tvoja koža uz moju dok nas je svila pokrila, glava tvoja u dva baršunasta jastuka. Lijepo, gotovo kao i ti, ali kao i ti nisu ni svi bogovi.
Prkosili smo te noći najdraža, svima koji su nas ikada povrijedili, mi smo te noći draga, sve njih pobijedili. Pobjeda naša sladak poraz protivnika je bio, jer više nitko nam ništa nije smio, ostali smo samo ti i ja, da pokažemo koliko je jaka ljubav naša beskrajna.
Još jednom osjetio sam, kako vjetar miluje me, miluje moju kožu i češlja kosu moju, dira i miluje i tvoju.
Noći te voljena, zapečatila se ljubav beskrajna, ovaj puta krvlju smo se kunijeli što smo si s usana ispijali, da ćemo se zauvijek voljeti. Iz usta u usta krv se pretakala, topla gotovo kao tijelo tvoje, koje bilo je tik uz moje.
Melodija koja svirala je, ponijela nas je u strastvene dubine i valove, ponijela u užitka pune balove, u njima smo plesali samo mi, u beskrajnom sjaju naše strasti i ljubavi.
Svijeće su se polako gasile, latica ruža što su krevet krasile sada posvuda su bile, još si samo ti ostala ispod meke svile, i tijelo tvoje privijeno uz moje, dok šapnuli smo u isti glas oboje: ''volim te''.
Svijeća za svijećom se gasila, mirisi naši sada bila su dva izmiješana u jedan spojena, šapnuo sam ti '' zauvijek ćeš biti moja voljena''.
Usnuli smo tako u zagrljaju punom ljubavi gdje smo se svima mogli rugati, jer noć naša naš je bio san, ostvaren i održan, pobjeda nad svima koji pokušali su učiniti sve, da odvoje te od mene.

…Romantika ne umire nikada…
…Ona se neprestano rađa…
… Hoti…
… Zauvijek si moja voljena…
Post je objavljen 13.06.2007. u 02:34 sati.