Pregled posta

Multipraktični post

Treba sam sada učiti, i baš sam se na to nabrijala, ali me tata omeo...zašto si mi pobogu baš morao reći da je HiFi na drugom programu?
E pa film je pobjedio svu "Kriminologiju i socijalnu patologiju", a nadmašio je i "Zlostavljanu i zanemarivanu djecu" koje sada aktualno učim.
Obrazujem se da budem kvalitetan kriminalac i zlostavljač :-)

I film je završio a meni se otvorila tema u glavi, zato polijećemo...

Obožavam HiFi...gledala sam taj film već milijun puta, kao i sve ostale filmove u kojima glumi John Cusack...

daj ga pogleć...



a tek kakav je glumac...odlično nešto.

Nego, ja recimo nisam filmofil, ne da nisam filmofil nego u biti ne volim filmove...sori, možda sam trebala unaprijed upozorit da se ne ljuljate na stolici i da bi moglo biti šokantno te time i opasno po život.
Ali je na polovici filma poludim i odem za kompjuter...
A ni u kino ne idem baš.

Ali kada su na repertuaru slijedeći onda sam ko zabetonirana za trosjed:

dakle...








a tu se ugurala i jedna posebna dama...



Ima još nekoliko glumica koje mogu gledati, kao što je recimo Michelle Pfiffer, ali znalo se dogoditi da njezine filmove odbijem gledati.
Dok su navedeni čista kemija.

Ima i filmova koje sam milijun puta gledala, a mogu se nositi s filmovima gore navedenih...Dnevnik Bridget Jones, Dnevnik Bridget Jones i Dnevnik Bridget Jones.
Haha, sigurno ima još neki film, al ne sjećam se.

Recimo, volim pucačine, krimiće, obožavah "Seven" al ne zbog Pitta...

Nikad nisam pogledala niti jednog Kuma u cijelosti, općenito su mi Al Pacino i Robert De Niro pain in the ass glumci.
A Nicol Kidman, Cameron Diaz, Penelope Cruz nemrem vidjet...
Juliu Roberts mogu podneti, jer u većini njezinih filmova glumi i Joan Cusak, sestra od No.1 glumca, koja je prilično otkačena...

No sad sam vas upoznala sa svojim čudnim ukusom za filmove, a sad dalje što mi je taj film pobudio.

Zadnjih dana, tjedana, u mom mp3u Hladno pivo.
Između ostalog pjesma..."Nije sve tako sivo"
Super stvar...a kad na red dođu stihovi:

Ja se redovito sjetim Bernija.
Pjesma priča o tome kako je ona njega ostavila
i koma neka
ali nije sve tako sivo kada imaš s kim popit pivo...
slažem se sa filozofijom,
al sjetim se njega jer je on uvijek govorio kako nema prijatelja u tom glupom Frankfurtu.
I onda ja ispadnem đubre i odfrkarim ga,
a on nema s kim popit pivo da nebude sivo...
Grrr...malo me prvih puta prala grižnja savjesti, ali ono...
kaj ja tu mogu.
Nek bude solo drinker...

I sad kad je bio film, slične tematike,
sjetim se ja njega opet i pošaljem mu sms da ga pitam kako je.
Malo sam u zabludi,
neznam dali da mu se uopće više javljam...
dali mu to otežava stvar ili mu je drago kada mu se javim...
neznam...
samo znam da mu se javljam tako iz čiste prijateljske obzirnosti,
i baš zato nebih htjela da ga to opterećuje.

Naravno da ga se sjetim i u onim trenucima histerije kada neznam što bi od jada samaštva...
ali onda znam da u takvim slučajevima nemogu ništa dobro dobiti od njega.
Sad tu opet na stvar stupa Hladno pivo...



Prilično sam svjesna svojih kvaliteta i mana,
i svjesna sam toga kako funkcioniram u društvu,
evo recimo da me sad netko nazove i kaže za 15min idemo na 10 dana u Australiju,
sve ti je plaćeno samo uzmi putovnicu i donji veš...
ja bi bez problema postala istant avanturist...
ali ako nebih bila na putu u roku od tih 15min,
već bit se predomislila.
Tako je u mnogim stvarima, vrlo brzo odustajem,
racionalno počinjem razmišljati,
i automatski se ubediram kako nemam dovoljno love
i jednostvano ne napravim mnogo stvari koje bih željela.

Možda je to jedan od razloga zašto ne putujem puno...
lova, strani jezici i slično...
no sad širim temu...
A ne idem ni u kino, kazalište, van, more itd.
E pa onda uprvo trebam prijatelje koji će me ohrabrivati u životu,
koji će imati 100 puta veću dozu avanturizma i vući se sa sobom,
dakle poticati one stvari koje su kod mene atrofirale.
To je čista izmjena dobara, sigurna sam da i ja potičem neke stvari koje kod ljudi nisu tako izražene.

E pa onda si zamislite kako izgleda veza u kojoj sam ja poticajni faktor, optimist, pčelica...
i maksimalno se trudim...
i onda taj drugi kojeg guraš, moliš, tjeraš, vičeš, plačeš...
samo tupavo osmjehne, još više spusti ramena i uzdahne...
mislim da bi mi zajedno umrli od tuge majke mi...
kasnije ni ja više nebih imala dovoljno volje da nam odrežem šnjitu kruha i natočim čašu vode...
umrli bi od podhranjenosti garant.

I sad, kakav odgovor očekuje moja frendica kad mi veli da bi ona sigurno prije izabrala Bernija koji je dobar
i s kojim "nešto imam" koji je eto na raspolaganju...
nego onog malog za kojim ludim...
šteta što tad nije bilo ovog stiha...
upozorilo...psovke u citatu.





Post je objavljen 12.06.2007. u 23:26 sati.