
Tako sam ljuta, ljubomorna, tužna, bisna...
Zašto meni nitko ništa ne govori?!
Zašto je tako teško održati pravdu?
Zašto imam toliko učiti?
Zašto nema Pokemona?
Zašto nemam vrimena otići kupiti onu predivnu vešticu i pisati?
I zašto oči moraju biti natečene i crvene poslin plakanja? (ili ja to radin prečesto u zadnje vrime...?)
Svatko ima svoje probleme,
tako sam usamljena...

(((((P.S. Hvala Tibby za lišajeve i Maxima, i Mimi, zbog Cedevite i Marija)))))
Post je objavljen 12.06.2007. u 19:34 sati.