Zbogom kazes...
Dok san jos uvijek lezi pored mene
I drhti u neuslisenim zeljama
Sto guse se u zadnjim dodirima nade.
Napustas me...
Odbijas pruzene ruke topline
I razbijenih htijenja
Dok rika ranjene zvijeri
Razara nebeske svodove.
Oluja nastaje i kisa bjesni
Na prozorima moga pogleda.
Crkveno zvono poziva na zadnju molitvu sna.
Odlazis...
Dok jos hodam pustinjom
Zedna rijeci sa tvog izvora.
Vracam li se na staro zgariste..?.
Ogrcem li stvarnost oko sebe..?.
(Nisam stvorena da budem voljena)
Ponor beznada me ponovno prihvaca
Pozdav Tugo...
Ponovno secem tvojim poljima
Hladno mi je...
Drhtim...
Vracas mi snove
Izbacujes sa tvog ognjista
Suton grli pogrbljeno tijelo zene
Na rastanak nikad nismo spremni...
Nada 12.06.2007
"Iako srce nema bora, njegovi otkucaji u svakoj zivotnoj dobi su drugaciji. Zena mora prepoznati jesu li pravi."
Post je objavljen 12.06.2007. u 18:30 sati.