Nebo je bilo tamno. Slabašna mjesečeva svijetlost dopirala je iz pukotina u zemlji. Iz sjene je izašla Ona.
- Da li je sve spremno?
- Da.
- Savršeno. Neka počne prvi dio operacije.
********
********
********
Bilo je predivno sunčano jutro. Probudile su me prve sunčane zrake, golicajući mi lice. Zaboravila sam navući zastore preko noći.
Ma divno, tek je šest sati. pomislila sam kada sam pogledala na sat u obliku žabe na svom noćnom ormariću. Dan mi nije počeo dobro, a to je obično značilo da neće ni dobro završiti.
Sneno sam navukla papuče i dogegala se do kuhinje.
- Oho, subota je, a Lynn je već na nogama. - tata je prokomentirao moju snenu pojavu.
- Probudilo me z-z-zunce. - odgovorila sam zijevajući.
- Želiš li tost sa sirom? - upitala je mama.
- Ne, znaš da to ne volim.
Obukla sam se i izašla na ulicu, namjeravajući posjetiti Lesslie. Ona je u ovo vrijeme uvijek na teniskim terenima.
Bila sam u pravu.
- Hej Less.
- Hej, Lynn, koliko si već dugo tu?
- Ni minutu.
- Dobro.
Lesslie se često isključi kada igra tenis. Onda obično stojim i po pola sata, a da me on ne primjeti.
- Jesi li nešto planirala danas. - upitala me Lesslie.
- Ne.
- Možda da idemo u kino?
- Mda, a što igra?
- Nemam pojma.
Lesslie je uzela ručnik i obrisala znoj s čela.
- Ideš u šetnju po kvartu, da odlučimo što ćemo? - predložila sam.
- Zašto ne.
Skoro sve trgovine su bile zatvorene. Subotom se obično otvaraju tek u devet. Odjednom je Lesslie zastala ispred jedng izloga vjenčanica.
- Daj, Lesslie. Ne udaješ se valjda, zar ne?.
- Je, kako da ne. Pogledaj ovo.
Odvukla me do letka malo neravno naljepljenog u kutu izloga. Pisalo je: