ZAKLETVA I LAZ
Koliko god to na prvi pogled izgledalo neobicno,Beograd i Zagreb danas zive u slicnoj slozi u kakvoj zive zatocenici Seveningena.Karla del Ponte je,naime,maksimalno ujedinila srpske i hrvatske nacionaliste u njihovom gnjevu prema Medjunarodnom sudu za ratne zlocine.To svojevremeno nije poslo za rukom ni Josipu Brozu,koji je imao posla sa cetnickom i ustaskom emigracijom.One su prezirale Tita i njegov rezim,ali su na Zapadu zivjele potpuno odvojeno,u svojim ideoloskim getima,i bile medjusobno nepomirljive.
Sud u Hagu je uvjerljivije od bilo kojeg psiholoskog ili psihijatrijskog pristupa razotkrio srodnost nacionalistickih dusa,bez obzira na njihove etnicke razlike.Milosevic su Srbiji i Tudjman u Hrvatskoj prihvatili su nacionalizam kao vladajucu ideologiju.Time su srpski i hrvatski nacionalizam postali drzavni nacionalizmi.Njihove vodje su se medjusobno respektovale i uvazavale.Milosevic i Tudjman sastali su se,mahom bez znanja javnosti,cak 50 puta i strogo vodili racuna o tome da javno jedan o drugom ne kazu nista lose.Njihovo politicko naslijedje ni do danas nije iscezlo i zato je odbrana ratnih zlocina sa pozicija ta dva nacionalizma istovjetna.To je jedan te isti transparent sa dvije strane:jedna je ispisana cirilicom,a druga latinicom.Cudi me da Beograd i Zagreb nisu formirali zajednicki komitet za odbranu
Srba i Hrvata od Haskog tribunala.
Vecina ih je proteklih godina udarnicki osporavala ovaj sud,pripisujuci mu zavjerenicku ulogu protiv jednog,odnosno drugog naroda.U kampanju su bili ukljucivani svi slojevi stanovnistva,od beraca kestenova,vatrogasaca i striptizeta,do novinara,estradnih zvijezda,istaknutih sportista,intelektualaca,
popova i,dakako,politicara.Tudjmanova smrt i Milosevicev odlazak s vlasti bili su,sto se toga tice,
zanemarljivi.Vodja hrvatskih socijaldemokrata Ivica Racan se na mjestu premijera sve vrijeme ponasao kao i Milosevicev nasljednik Vojislav Kostunica.Obojica su vukli za nos sludjenu Karlu del Ponte,
zahtijevajuci da ih pojedinacno sama odvede na lice mjesta i kaze:General Gotovina je,eno,u onoj tamo kuci,a general Mladic u onoj tamo.
Je li Srbija izvrsila agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu?Niposto!Srbija nije bila u ratu.Mirno je spavala i gledala svoja posla dok su s druge strane Drine od cetnickih pokolja tekli potoci krvi.To tvrdi Slobodan Milosevic,kome se u Hagu sudi za najteza krivicna djela,ukljucujuci i genocid u Bosni.
Sada se Hrvatska nasla u nebranom grozdju.I ona je optuzena za"udruzeni zlocinacki pothvat",sto ukljucuje i agresiju na Bosnu i Hercegovinu.Osnivac drzave Franjo Tudjman zaradio je atribuciju ratnog zlocinca.Hadezeovska vlast je na nogama."Nema toga tko bi mijenjao hrvatsku povijest",grmi novi premijer Ivo Sanader.Sanader aludira na poznatu Deklaraciju o Domovinskom ratu,u kojoj je,
pored ostalog,izricito receno da Hrvatska nije ratovala protiv Bosne i Hercegovine.Za Deklaraciju su glasali svi saborski zastupnici,od Racanovih socijaldemokrata do Djapicevih ustasa.I svi su,s desnom rukom na srcu,lagali.Protiv je bila jedino Vesna Pusic,zena koja je nakon toga bila izlozena javnom lincu.Lagao je,pod zakletvom,i general Slobodan Praljak,koji je prije dvije godine,svjedoceci u Hagu pred porotnicima Tribunala tvrdio kako u Bosni i Hercegovini nije bilo Hrvatske vojske.Ali,uskoro je u zagrebackom JUTARNJEM LISTU(6.travanj 2002.)osvanula kolumna Jurice Pavicica pod naslovom BORIO SAM SE KOD STOCA,ZNAM DA PRALJAK LAZE.
Pavicic je pocetkom maja 1992.mobilisan kao splitski civil i zajedno s ostalim"prestrasenim gradskim mangupima"dobio uniformu bez oznaka.On pise:"Mi nikad ne bismo otisli u bosanski rat da nam je netko rekao da ce Stolac,koji je lezao pred nama,sutra biti ociscen od svojih gradjana.Nikad ne bismo otisli u taj rat da su nam rekli da ce nam iza ledja-u Mostaru i Capljini-Bosnjaci biti trpani u koncetracijske logore...Danas se svi-od Djapica do komunistickog konvertita Zdravka Tomca-trse uvjeriti sebe i druge da to sto je Praljak radio nije bila agresija.Ali,stanje kad jedna drzava na teritoriju druge uvede svoje udzbenike,televiziju i valutu doista je tesko nazvati drugim imenom..."
Posteno,mladicu!Kad nacionalizam postane drzavna ideologija bestijalna laz postaje jezik politike.Za kriticki govor o vlastitom narodu i zlocinima koje su njegovi pripadnici ucinili drugima,tu nema mjesta.
(9.april 2004.)
Post je objavljen 12.06.2007. u 14:04 sati.