Za pet sati igra se utakmica.
U zraku je od jučer miris Cibone.
Jedino gluhi i slijepi ostaju imuni na atmosferu u gradu.
Košarka u Zadru nije samo sport, tu notornu činjenicu znaju već svi. To je sociološki fenomen. Kroz košarku se izražavaju politički stavovi, domoljublje, ljubav prema svom gradu i Dalmaciji, a bogami i svekoliko divljaštvo (a kad smo malo "divlji u srcu", što ćemo).
Sve nas košarka prati od djetinjstva. Nema veze je li se kužiš do u detalje u taj sport, to ti je jednostavno u genima. Nekima su ti geni uvijek budni, a nekima se probude u ključnim momentima.
Kao što je ovaj.
Trenutno je pola mojih kolega na poslu u majici "Igraj Zadre volim te".
Djeca popodne nemaju nastavu.
Kafići će noćas raditi do dva-tri.
Sprema se masovno noćno kupanje u Jazinama.
Basket je zavladao našim ulicama.
Recentna povijest nas uči da su otkad je Hrvatske bila dva ovakva dana. 12. svibnja 1998. kad smo izgubili prvenstvo u Jazinama pred praznom dvoranom (klub je bio kažnjen) a na otvorenom kraj Jazina se odvijala manifestacija "Kupi ulaznicu - ne gledaj utakmicu" i 19. lipnja 2005. kad smo bili prvaci države, nakon 19 godina.
Suvišno je govoriti da je u oba slučaja (i u svim ostalima) protivnik bila Cibona.
Nažalost. Kao i svim drugim komercijalnim sportovima.
KK Zadar dokazuje da David ponekad može pobijediti Golijata.
Dakle, u Zadru će večeras biti ovako:
a href="http://photobucket.com" target="_blank">
Ili ovako:
U svakom slučaju: Igraj Zadre volim te!
Post je objavljen 12.06.2007. u 10:48 sati.