Evo jednog panka...
iz vremena kada smo bili dobri.
Korektno svirali.
I kada su stvari ispadale otprilike kako bismo ih zamislili.
Sumanuto vrijeme
A evo i teksta:
Trljam svoje tjeme
o sumanuto vrijeme
o taj tužni čekić
što se grubo spušta
Trljam svoje tjeme
o sumanuto vrijeme
Čitam prazne knjige
brojim svoje brige
brojim zadnji novac
što me sad napušta
Trljam svoje tjeme
o sumanuto vrijeme
Uludo trošim sjeme
u sumanuto vrijeme
u taj tužni sat
što zvoni dies irae
Trljam svoje tjeme
o sumanuto vrijeme
Trčim sam bez pratnje
patim svoje patnje
tražim put odavde
sa zemlje pa i šire
Trljam svoje tjeme
o sumanuto vrijeme
A ura brzo ide
i dlanovi mi bride
dok na četiri noge
pratim ritam njen
Trljam svoje tjeme
o sumanuto vrijeme
I oči već mi suze
dok me dolje muze
neki u životu
spretniji kreten
Trljam svoje tjeme
o sumanuto vrijeme
------
Jebote, imao sam dvadeset godina i sve sam pogodio...
Minutu i sedam sekundi na koje se ponosim.
Jako.
Moj tekst i vokal.
Bo na gitari i autor glazbe, te prateći vokal.
Ratko na usnoj i pratećem.
Jebite me koliko hoćete.
Ali ovo je dobra pjesma.
Post je objavljen 12.06.2007. u 00:41 sati.