Danas vraćajući se prečicom preko Ražirnog kolodvora prema Dugavama naletjeh na fazanku sa 6 malih fazančića. Baš su u tom trenutku prelazili cestu, točnije bi bilo bolje reći 5 jer onaj 6-ti je bio neodlučan te odlučio onako mali da je vrijeme za letenje.
Zaustavio sam auto ne vjerujući u prizor koji vidim dok je ona sa pet malih i slatkih stvorenja prelazila cestu, jednostavno se nisam sjetio uopće upotrijebiti kameru na mobitelu da ovjekovječim taj događaj a već u trenu 6-ti mališan uz jedvite jade prelijeće haubu mog auta i smješta se na sigurno uz mamu fazanku u travi pokraj ceste.
Prizor ravan fatamorgani. Urezan u pamćenje za cijelu vječnost.
Pokrenuh auto i ostavih sretnu obitelj da mirno odšeta u sigurnost visoke trave uz zahvalan pogled mame fazanke i sam sretan što je željela podijeliti taj divan trenutak samnom.
Kako jednostavan trenutak a u njemu toliko sreće i zadovoljstva.