Curica, kojoj ne znam ime, koja može biti sretna da smo naišle Iris i ja, curica koja ima trenutno na glavi 5-6 šava, koja ima ogrebotine po cijelom tijelu i cura koja plače jer joj je bicikl razbijen i što je izgubila jednu cipelu...
Curica koja je vozila prebrzo, nije kočila i stoga je sada u plaču i krvi, sva sreća da nije pala u nesvijest i što je tako dobro prošla, s obzirom na to gdje je pala...
Žao mi je što joj nitko nije pokazao koliko je to opasno voziti bez kočnica po nizbrdici – jer sad je shvatila sama... i to na ružan način...
Voljela bih da je mogu vidjeti i zagrliti, nakon svega, jer pitam se je li ju uopće netko zagrlio...
Jer ljudi su ponekad glupi, kvragu, i griješe, ali zato je bitno biti još veći čovjek i znati oprostiti u trenutku kad to toliko treba...
I što je najgore, nešto čega se Iris sjetila... zamislite samo da nismo mi prolazile, i da nitko nije mogao čuti kako plače... curica bi se onesvjestila jer je gubila krv velikom brzinom. Ili što je još gore, da ju je netko vidio i da ništa ne poduzme..
Jer vjerovali ili ne, i takvi ljudi stvarno postoje... nažalost!
Oprostite mi, malo sam u šoku..
Još jedan od mnogih dokaza koliko je život nepredvidiv, težak, surov, okrutan... koja još ružna riječ postoji???
Još jednom, nadam se da će se moja želja ostvariti i da će Curica moći zaboraviti taj ružan događaj, jer ovo je bila jedna vrlo okrutna lekcija, koja se vrlo brzo naučila...
Post je objavljen 11.06.2007. u 23:09 sati.