gledam...
gledam tko i kako me čita...
gledam komentare...
prisjećam se ljudiju... (bokić mrtva)...
vidim ljude koji jesu...
ljude koji su bili...
i... ne vidim svrhu nakon 2 godine blogiranja...
na primjer...
da vam sada idem pisat što je ljubav...
i koliko ljudi danas ne razumije tu riječ... mjenja riječi "sreća" i "strast" za tu riječ...
dobili bi ljude koji bi rekli "slažem se prodo"...
koja se opet djeli na one koji se slažu a opet ne znaju što rade i rade "krivo"... naravno krivo u mojem stajalištu al hej... tko sam ja da odlučujem to...
i one koji već znaju o čem pričam i sve super, 5...
i možda tu i tamo kojeg koji bi me čudno pogledao...
no... bih li išta postigao tim postom?
i... koja je uopće svrha da pišem dalje?
tu i tamo me pročitate... ja vas sve rijeđe jer me život sve više umara... (da, da... sad opet imamo skupine koje će reć "vidi budale" i one koji će reć "jadni prodo")...
iskreno... nije mi bitno više...
bi mi trebalo biti?
oni koji će reći "vidi budale" će me ignorirat... ili možda čak napisat ponekad "aj ne kenjaj i napravi to i to"... što se naravno NJIMA čini ko riješenje... a meni doduše nije...
a skupina "jadni prodo" će 5 minuta kasnije kliknuti na novi blog i nit me se više neće sjetit idućih nekoliko sati...
da, da... ja sam prodo i mene to dira... al... iskreno... koliko me "živcira" toliko mi je i "svejedno"...
za 10 godina... prestao pisat ili ne... 99% vas više neće bit na ovom blogu ili u mojem životu...
ja ću vjerojatno još uvijek rintat u banci... ili ako ne... doma ću Bogu krasti dane i možda igrat igrice ili šta ja znam koje gluposti radit...
moj život se neće promjenit...
i oni koji kažu "pa napravi to i to"... aha... right... šta? odi u disko? sorry... ne idem u disko jer ne volim atmosferu... odi u kafić? ne volim sjedit sam u kafiću jer se onda osjećam ko budala... dakle... sorry... ali riješenja koja vrijede za VAS ne znače da vrijede za MENE...
to bi bilo isto ko da ja nekom od vas rečem nešto tipa "a ne ide ti? pa moli se onda!" ili "netko te živcira? nasmješi mu se i reci da je upravu!"... ili tome slično...
kako sam uvijek govorio best frendici kad bi mi rekla nakon što bi mi ispričala svoje ljubavne probleme i rekla "što mi preporučaš?"
"ništa... da vidiš što tebi najbolje odgovara ti preporučam... a mogu ti samo reći što bi JA napravio u istoj situaciji..."
nismo isti... ne reagiramo isto... ne živimo isto... i SVI smo tvrdoglavi... u jednoj ili drugoj stvari...
i tako... nemam pojma o čemu pišem...
zar je bitno?
laku noć...
Post je objavljen 11.06.2007. u 22:44 sati.