Marketing
Pomislih: "Prelijepo da bi trajalo..."
Jedan dugi period me pratio osjecaj neopisive srece. Sve je napokon bilo nako kako sam ja htjela. No sto da sada cinim!?!
Sve je bilo tako lijepo i onak previse savrseno. Rekao je da se moramo spustit na zemlju. No kako kad je na sedmom nebu predivno!?! Opet sam ja kriva. Stojim svezana za lomacu i cekam svoju presudu. Cekam i cekam...
Kad ono. Gle, cudo. On me nije htio spalit. Voli me unatoc mojim gresakama koje mu kidaju srce. Voli moje mane i sve ono lose na meni. Kaze da to ne moram pred njim sakrivat.
Nikad nisam srela nikog poput njega. Sjedio je mirno i stalozeno dok sam mu ja govorila ono za sto sam se bojala da mu drugi ne kazu. Gledao je moje preplaseno i tuzno lice. I sve sto je rekao bilo je: «Sve ce biti u redu!»
Na nasem rastanku sam ga upitala: «Postoji li jos uvijek nase sutra???»
Znate sto je odgovorio??? DA! Nije isti kao ostali. Osjecam neku privrzenost prema njemu kao ni prema nijednom. Osjecam... Jednostavno osjecam. Prije nisam.
Osjecam. Mislim da je to savsreni pojam kojim cu zavrsit ovaj post.
Post je objavljen 11.06.2007. u 21:35 sati.