ime tvoje, mojim usnama šeće
isto se desilo i prošlo proljeće
pa ja od tad nemam sreće
sve mi se u krugu ovog ljeta okreće
pa sjednem u travu i ljubim cvijeće
ljubim ga, kad ono mene neće
i da, još uvijek svijet se okreće
iako ja tu nemam sreće
sjednem ja tako u rosnu travu
pa ka nebu dignem glavu
i pogledom ja to nebo upitah
dokle ču livadama cvijeća ja skitat
al odgovora niotkud nema
u mislima još živa uspomena
na prošlo proljeće i usta nijema
kad shvatih, da umjesto srca
u tebi puno je kamenja
tada voljeh
i ne preboljeh
danas shvatim
zato i patim..
-livijana-
ovi stihovi, poklonjeni su..The power of magic..a svima lijep pozdrav :)
Post je objavljen 11.06.2007. u 19:38 sati.