Ponekad, kada vecer zamirise na ljeto, pozelim da ti njezno poljubim usne slane od mora.. Oko nas tisina koju remete samo cvrcci sto se skrivaju u borovima ciji miris nas opija.. Zamisljam da je neko drugo vrijeme, drugo mjesto.. I smjeskam se..
Ponekad, kad te gledam kako radis neke obicne svakodnevne stvari, probudi se u meni neka zelja da ti viknem iz sveg glasa da mi je drago sto postojis, ali rijeci ostanu u grlu.. Neka miruju tu.. I samo te pogledam njezno.. Okruzen ljudima, zadubljen u svoj posao, osjetis moj pogled.. Iz njega ljubav prosto izbija.. I nasmijes se..
Ponekad mi se pojavis u mislima i tu kraljujes citav dan.. Pratis me dok setam ulicom do svoje kuce, skrivas se iza lampe koja baca narancastu svjetlost na bijele cvjetove procvale tresnje.. Igram tu tvoju igru i skakucem veselo.. Osmjeh je na licu..
Ponekad pozelim da sam mala kao Palcica pa da me pospremis u svoj dzep da te pratim na tvojim putevima.. Ili da ti sjednem na rame i osluskujem pravilan ritam tvojih udisaja.. Volim kako ti koza mirise, bas tu, iza uha.. Poljubim to mjesto.. Zaskaklja te.. I smijes se..
Ponekad mi se nesto dogodi ili se negdje u pozadini zacuje poznata melodija.. I tada pozelim da si tu da ti ispricam o tome.. Ti bi shvatio te neke moje stvari, uvijek si shvacao.. I zajedno bi se nasmijali..
Ponekad ti pozelim pokloniti sebe, sve ono sto jesam, svoju proslost, sadasnjost i buducnost.. Tragove vremena zapisane u srcu, na kozi.. Ruke da te zagrle kada boli.. Srce da se u njega sklonis kad krenu oluje.. Da me zoves svojom..
Ali.. Razmisli.. Zar ti je ponekad stvarno dovoljno..?
Post je objavljen 11.06.2007. u 16:46 sati.