Marketing
Vodič kroz Epilepsiju - KAKO POMOĆI OSOBI KOJA IMA NAPADAJE
Prije svega da Vam svima zaželimo dobar dan i ugodan novi radni tjedan.
Dakle i mi se vratili sa produženog vikenda koji smo proveli u Puli, gdje smo bili gosti Udruge Pomoć i ljubav a koja je organizirala humanitarni izlet brodom po Istarskom priobalju.
Pošto smo sinoć kasno došli, nismo u mogućnosti Vam prenijeti dojmove sa izleta, već sve vezano za tu humanitarnu akciju čitajte u našem sljedećem postu.
Danas ćemo završiti naš Vodič o epilepsiji. Do sada smo obradili šest tema i to redom :
1.Što je epilepsija
2.Epilepsija kod djece
3.Uzrok epilepsije
4.Koji su simptomi epilepsije
5.Tipovi napadaja
6.Antiepileptici
A zadnja naša tema u vodiču je KAKO POMOĆI OSOBI KOJA IMA NAPADAJE.
Na to pitanje nije moguće dati jedinstveni odgovor jer se epileptički napadaji dosta razlikuju po svojim manifestacijama i mogućim posljedicama. Ipak, kad se postavlja to pitanje najčešće se misli na «veliki napadaj» (naziva se i «grand mal» ili «generalizirani tonićko-klonićki napadaj»). To je napadaj koji dovodi do gubitka svijesti i grčenja tijela. Grčenje mišića ima tonićku i klonićku fazu. U tzv. tonićkoj fazi dolazi do iznenadne ukočenosti mišića, a u klonićkoj fazi do ritmičkih mišićnih trzajeva. Za vrijeme napadaja dolazi do povećanog lučenja sline, do promjena u boji kože, a često i do ugriza jezika.
Kada se susretnete sa takvom vrstom napada, prvo i osnovno ne dozvolite da Vas uhvati panika.
Veliki napadaji uvijek su dramatični, no važno je da se baš u tim situacijama sačuva prisebnost i da se učini sve ono što je potrebno da se na najbolji mogući način pomogne osobi koja ima napadaj.
Ako napadaj traje duže od 5 minuta obvezatno pozvati hitnu pomoć.
Čim napadaj započne potrebno je pogledati na sat i mjeriti njegovo trajanje. Većina napadaja završi za 2-3 minute i tada nije uvijek potrebno odmah zvati liječnika. No ako se radi o dužem trajanju napadaja, nužna je hitna liječnička intervencija. Bez točnog gledanja na sat vrlo je teško procijeniti dužinu trajanja napadaja jer u tim situacijama «vrijeme ide sporije».
Najbitnije da spriječite ozljedu glave a to se najbolje može postići tako da se pod glavu stavi jastuk. No ako to nije moguće, pod glavu se može staviti bilo kakav mekani predmet, kao npr. neki smotani dio odjeće. Također je bitno da osobu stavite u bočni položaj a ako
se radi o snažnim mišićnim kontrakcijama to neće uvijek biti lako. No položaj na boku povoljniji je od položaja na leđima jer se u tom položaju bolje može održati prohodnost dišnih putova i u tom je položaju znatno manja opasnost da nešto od sadržaja usne šupljine (slina npr.) dospije do larinksa ili dublje prema plućima. Ni u kojem slučaju ne stavljajte predmete između zubiju jer je pogrešno vjerovanje da se stavljanjem predmeta u usta može spriječiti ozljeda jezika. Iskustvo pokazuje da takvi pokušaji mogu dovesti do dodatnih ozljeda jezika, zubi ili obraza, a ne treba zanemariti ni opasnost da strano tijelo može ugroziti prohodnost dišnih putova.
Također ni u kojem slučaju ne pokušavajte napadaj prekinuti sputavanjem mišićnih kontrakcija, jer na taj način napadaj nije moguće prekinuti, a u slučaju neopreznosti može doći i do dodatnih ozljeda. Dobro je da su u blizini osobe koja ima napadaj , osobe koje znaju pomoć jer ako do
napadaja dođe u nekom javnom prostoru gdje ima više ljudi, objasnite im da se radi o epileptičkom napadaju koji će ubrzo proći i zamolite ih da ne budu u neposrednoj blizini. Za osobu koja dolazi k svijesti nakon napadaja zbunjujuće je ako oko sebi vidi mnogo nepoznatih lica. Za vrijeme i nakon napadaja neka vaše djelovanje i način govora budu takvi da djeluju umirujuće, jer je to osobito važno za osobu nakon što je napadaj prestao i kada postupno dolazi k svijesti prolazeći kroz fazu dezorijentacije i zbunjenosti.
Kod «petit mal» napadaja u većini slučajeva osoba ne gubi svijest i pri svijesti je cjelo vrijeme napadaja, tako da osobu možete lakše iskontrolirati.
Za Anjicu smo već rekli da ima « west sindrom»(mješani napad petit-grand mal napad) sa dijagnozom: «parcijalno-sekundarno-generelizirane trzajeve» što bi u prijevodu značilo da Anja ne gubi svijest, ima više malih napada i traju do 15 minuta, a pomoć joj se može na način da oko nje nije velika galama, da bude što tiše i da joj se potiho govori te ju u većini slučajeva uzmemo u naručje k sebi i tako ju držimo dok napadaji ne stanu.
Eto što još reći o ovom edukativnom Vodiču o epilepsiji. Nadamo se da smo obrađujući ovih sedam tema o epilepsiji malo Vam ipak više približili samu spoznaju o epilepsiji a oni koji su već znali malo su nanovo utvrdili gradivo. Također bi htjeli napomenuti da ako smo što zaboravili napisati, ili dodati vezano za ovaj Vodič o epilepsiji, znajte da nije bilo namjerno, već ako nešto novo znate ili nešto što mi nismo spomenuli vezano za epilepsiju slobodno napišite jer svaki komentar je dobro došao.
U dogledno vrijeme priprema se nova edukativna tema na našem blogu a koja će se ticati o CEREBRALNOJ PARALIZI no o tome kad dođe vrijeme za to, a Vi dragi naši blogeri i svi dobri ljudi čitajte naš sljedeći post, gdje će te saznati sve pojedinosti sa našeg boravka u Puli a naravno biti će tu i pregršt slikica, a do tada Anjić Vam šalje jedan veliki cmok 
Post je objavljen 11.06.2007. u 13:30 sati.