Ljubav te veže.
I oslobađa!
Polako ubija.
I preporađa!
Prestaješ biti.
I postaješ.
Mijenjaš se.
I ostaješ.
Daješ se.
I nestaješ.
Počinješ.
I prestaješ.
Sve više drugi,
sve manje svoj.
Il ipak sve više?!
Kompliciran zbroj.
Nikada mira.
Sve žešći boj.
Svo lišće pada.
Svi vruci vriju.
Svo cvijeće cvate.
Svi plodovi zriju.
I ljeto je.
I zima.
I oseka.
I plima.
Ljubav koristi
mlin i rešeto.
I sve profano
sada je sveto.
Svaki doživljaj
samljeven je na sitno.
Sve se svodi
samo na bitno.
Odjednom si
i slab i jak.
Život postaje
i težak i lak.
Snagu i dobivaš,
i gubiš.
Sve te to čeka,
kada – ljubiš...
17.03.2007.
Tek nakon vremenske distance od par mjeseci, ova moja novija pjesma, mi djeluje prilično zanimljivo za objaviti...Tim više što se ljubav ovdje može protumačiti na razne načine - pa i na onaj afrički, misionarski...Naime, nisam je bila ponijela sa sobom u Split, pa mi je nekako nedostajala, i sad ju objavljujem - iz Zagreba...
Post je objavljen 11.06.2007. u 13:00 sati.