–DNEVNIK – 9. svibnja 2007.
Trenutno sidin u sobi i razmišljan o životu. Peru me nemilo emocije-izgubljena san u nekom nepoznatom djelu života. Pokušavan naći put koji nekud vodi –no oko mene je jednostavno vječna magla.
Pokušavan zapostaviti osjećaje u sebi –ne želin ih osjećati no na njih me prisjete suze koje jednostavno same bez dopuštenja klize niz obraz.Nalazin se u sredini nečega čemu neznan niti ime.
U tilu san dite a u mislima žena. Razdiru me neki nepoznati osjećaji. Imam u sebi volju i želju za kreniti naprid ali nema tog puta koji me vodi. Tražin uzaludno budućnost koja bi trebala postojati u sjmenu sadašnjosti ali je nema.
Poželin opet biti ono bezbrižno dite koje trći u zagrljaj roditelju, ali ni toga nema više.Kao da spavan lipi san i probudi me gruba stvarnost. Vrime samo dođe-ono ne ćeka a niti je umoljivo.Uđe ti u život naglo i bez pitanja. Vrata djetinjstva se jednostavno zatvore a do pije nekoliko godina ima si osjećaj da ćeš vječno biti dite.
dora 23:13 h
Post je objavljen 11.06.2007. u 02:26 sati.