Lift se nečujno zaustavlja. Hodnik je prazan, dok koračam prema sobi 1304. Provlačim magnetnu karticu i gurnem vrata. Soba je prostrana, namještena sa stilom. Kao mušica privučena svjetlom, idem prema staklenom zidu, kroz koji se naziru paperjasti oblaci i rijeka. Usred staklenog zida, njezina su gola leđa umotana u tišinu i sfumato sunčevog svjetla, koje njezine obrise projicira kao hologramsku sliku. Trinaest katova niže, prolaznici i svakodnevica odjednom izgledaju sitno i nevažno, baš kako ih i doživljavam.
Potpuno je naga, čela pritisnutog uz staklo, zureći iza oblaka u daljinu. Odsutno mi mahne rukom na pozdrav i pokazuje stolicu u kutu. Sjednem, ne usuđujući se glasom poremetiti tišinu i tajanstvenost koja natapa sobu.
Sjedim u dvodijelnom odijelu, kravati i svilenoj košulji. Znojim se obilno. I za žarkog ljeta, kao danas, uvijek sam elegantno obučen. Dame, koje me pozivaju, od mene očekuju svašta, ali se elegancija i stil u mojem poslu podrazumijevaju same po sebi. Žena, koja me pozvala u ovu sobu, za sada ne govori što želi. Strpljivo čekam da se izjasni. Dozvoljavam si tek da mrvicu olabavim čvor na kravati. Tišina u sobi otkucava u damarima mojih sljepoočnica.
Ona se konačno odvaja od prozora, prilazi krevetu i liježe meni okrenuta leđima.
- Nemojte se svlačiti! Samo lezite uz mene i zagrlite me – govori tiho, da jedva lovim smisao izrečenoga.
Nije mi prvi puta da klijentice imaju neobične, ponekad i bizarne želje. Poigravam se u glavi mogućim smjerom današnje igre. Njezina gola leđa hladna su na dodir, a koža od alabastera prozirna je i otkriva plavičaste vene i kapilare, koje se granaju kao mraz na staklu. Ta zimska usporedba u ovaj vreli, ljetni dan nekako prirodno dolazi u ovim okolnostima.
Moj dah na njezinom vratu podiže sitne, prozirne dlačice, ali njezino je disanje skoro neprimjetno.
Mora da sam zadrijemao, jer krvavocrvena kugla tone iza horizonta sve brže, a sjene u sobi već su se izdužile. Soba je prazna, a na stoliću zatičem ugovorenu sumu novca i kratku poruku: «Bili ste dobri.Vidimo se sljedeće nedjelje?« Uzalud tražim ključ-magnetnu karticu hotelske sobe. Nestao je, baš kao i žena prozirne kože.
Taj sljedeći puta dolazi brže nego sam očekivao. Mora da sam barem nešto napravio dobro, jer me njezin poziv zatekne nespremnog, u udaljenom gradu. Naravno da je želim vidjeti. Profesionalna znatiželja tjera me da otkrijem što je pokreće i motivira, za čime žudi. Kakav će biti naš novi susret?
Djevojka na recepciji pozdravlja me smiješkom. Trinaesti kat, poznati hodnik i deja vu zatiču me zbunjenog pred poznatim vratima. Na trenutak nisam siguran - dolazim li tek ili sam već na odlasku? Ona je, naravno, gola i leđima okrenuta vratima. Ramena joj vidljivo podrhtavaju. Plače. Uočavam razbacanu odjeću po sobi i zgužvanu posteljinu. Jesam li ja krivac? Skidam košulju i pokrivam joj gola ramena. Šapućem na uho, umirujem i govorim kako će sve biti u redu. Ne znam baš ništa o tome, što je muči i tko je odgovoran za njezine suze. Očito nisam ispunio njezina očekivanja.
Čekam vas na trinaestom katu pred liftom, poruka na zaslonu mobitela rađa radoznalost i žudnju, kakvu obično ne osjećam prema klijenticama, bez obzira kako privlačne ili bogate bile. Jedva čekam da je vidim. Zanima me i vlastita reakcija na njezin dodir. Dočekuje me sa očima koje se smiješe i uzima moju ruku u svoju. Isprepletemo prste, potpuno prirodno i neočekivano. Intimnost, kakvu rađa uzajamna privlačnost ili posebni odnosi. Ništa od toga ne postoji s ovom neobičnom ženom. Barem se toga ne sjećam.
U sobi od stakla i paperjastih oblaka razodijeva me bez strasti i žurbe. Sama ostaje potpuno odjevena, zakopčana do grla i naizgled udaljena i nepristupačna. Jedino su joj prsti živi i metodični, kojima me želi razgoliti do kraja. Što planira sa mnom? Ležim pasivno na francuskom ležaju. Potčinjen muškarac, kao na pladnju, kojeg ona potpuno kontrolira najamnim odnosom i aranžmanom. Svojim držanjem i odsustvom bilo kakvih vidljivih emocija. Jedno vrijeme sjedi obučena uz mene golog, s potpuno neočekivanom i neprikladnom erekcijom. Pred njezinim kliničkim pogledom, ukrućenost mojeg spolovila naočigled se smanjuje, do smiješnog oblika uginulog crva. Ona ustaje i zagledana kroz prozor govori u staklo ne osvrćući se:
- Novac vam je na stolici u hodniku. Zatvorite vrata na odlasku, molim!
Čini se da je zadovoljila svoju današnju potrebu za nagošću tijela. Moja vidljiva zbunjenost i frustracije opipljive su pod prstima. Ona ne likuje, kako bi se u ovoj situaciji od nje moglo očekivati. Ravnodušno me otpušta. Nisam joj uspio zadržati pažnju dovoljno dugo, da bi vrijedilo truda.
Kod lifta stojim tresući glavom, kako bih sabrao misli. Gore ili dolje? Trinaesti kat ili prizemlje? Pred sobom 1304 prekopavam po džepovima. Magnetna kartica za ulaz nestala je, ali vrata su samo pritvorena. Ona je unutra, leđima naslonjena na stakleni zid. Iza njega se prostire plavetnilo neba i lijena, mutna rijeka u daljini. Ruke su joj teatralno raširene u zagrljaj. Očekuje li da je zagrlim? Jesu li ruke zastale u zraku pri oproštaju od nekoga, tko je već otišao? Nekog, tko ju je napustio, ali ona zna da će se vratiti?
Dok odmahujem glavom da razbistrim pogled i misli, sunce zaranja na horizontu. Bez žurbe svlačim odijelo, kravatu i svilenu košulju, pedantno ih odlažući u ormar. Sjedim gol na rubu kreveta i dugo gledam kroz stakleni zid sobe.
Na recepciji hotela pozdravljam nepoznatu ženu u noćnoj smjeni. Uzalud pokušavam unajmiti sobu 1304. Odbijaju me uz smiješnu napomenu, da hotel nema trinaesti kat.
Post je objavljen 11.06.2007. u 01:56 sati.