Marketing
Izvorno naša
Neke reklame razumijem. Njihovi proizvođači ponude proizvod široj populaciji i nadaju se, reklamirajući ga, da će se dobro prodati. Stvari se patentiraju svaki dan, od mekih pića do tehnoloških noviteta, pa čak i do skupine riječi na koje se stavi copy right na korištenje lijepim znakom ® ili ™ pored slogana. Neke stvari i baš nisu revolucionarna otkrića već samo nadogradnja, poboljšanje ili namjenski dodatak starijem, već poznatom proizvodu koji se nalazi na tržištu, tipa ulošci, pelene, raznorazni DVD uređaji koji svi rade istu funkciju, pa i nove pjesme na novim albumima novih skladatelja koji svakim danom sviraju poznate rifove na nepoznati način. Mljekare, stoga, razumijem, i reklame za dukat ili zbregov mlijeka shvaćam. One moraju uzdržavati krave, biti tehnološki moderni, pasterizirati i šta ja već znam isto to mlijeko te ga staviti u boce ili tetrapake i dati potražnji na izbor. Bore se svakim danom za popularnost svoga proizvoda koje, makar nije ništa novo jer mlijeko postoji već godinama, varira kvalitetom stoga paše kojim god ljudima ga kupuju. Okej.
Prodaju vode, međutim, ne razumijem. Kada je mlijeko u pitanju zna se da se moraju kupiti, uzgajati i uzdržavati krave u skladu sa veterinarskim zakonima, te naravno nuditi tržištu nešto što ne može svaki čovjek na svijetu proizvesti u svome domu. Voda je voda. Voda izlazi iz izvora i srpemna je za konzumiranje, i ne samo kao osvježenje i osnovna potrepština za ljude, već i za prirodu koja je, na kraju dana, taj izvor i stavila tamo gdje , pomoću kojeg sve vrste insekata, gmazova i životinja može živjeti u toj okolici. Da ne spomenem da LJUDI, koji su ciljani kupci, po cijelom svijetu nemaju dovoljno vode za preživljavanje.
Dakle dođe kompanija koja KUPI izvor, uzme ga samo za sebe i ukine ga prirodi i ljudima koji bi mogli tu vodu inače piti, skuha je, stavi je u bocu i prodaje. Vodu. Nije kao kod mljekara gdje moraju svakojake procedure obaviti da bi samo dobili izvorno mlijeko, već je samo stave u lonac, skuhaju, pakiraju i prodaju. I sad ja pitam, od kud im pravo? Od kud im pravo da ljudima prodaju vodu? Okej, cijenim ja čišćenje te vode i riješavanje je bakterija, ali ne hvale li se sve te tvrtke da baš oni imaju najčišću vodu iz najčišćeg izvora? Lako je moguće da ne znam o čemu pričam ali ako je ovako kako izgleda onda se pitam što još mogu iskorištavati za profit? Koju još osnovnu potrebu mogu naplatiti?
I onda vidim reklamu. Reklamu gdje se ta voda, koju i ja mogu skuhati doma i popit, koju čitav svijet može piti jer im priroda to nudi, prodaju kao da je struja? Kao da su oni uložili čitave generacije rada da bi taj proizvod bio takav kakav je.
Pa reko srami se, Jano. Jamnico. Studenac. Bravo na reklami gdje mi pokazuješ da je tvoj proizvod vrijedan 5 kuna, da uzimaš svačije vlasništvo i distribuiraš ga kao svoje, bravo na čistoči i kvaliteti tvog proizvoda. Pa jebote, rađe bi pio kolu.
Post je objavljen 11.06.2007. u 00:33 sati.