Naučila sam već da ne valja reagirati na prvu loptu.
I ne reagiram.
Skužila sam da i trčanje na blog kako bi iznijela svoje najfriškije zablude i razmišljanja spada pod istu kategoriju.
Ali ipak mi se baš to sviđa.
Mada je onda velika bojazan da ukupno ozračje ovog bloga bude okarakterizirano kao psihotično.
Ali eto, nisam psihotična, možda sam samo malo neuravnotežena ponekad.
Da krenemo od početka.
U zadnje vrijeme imam česte napadaje grčeva u želucu, prilično su bolni i traju taman toliko da budu nepodnošljivi. Bol se širi na sve strane i ne omogučava mi da se uopće namjestim u neku manje bolnu pozu. nakon kojih sat, dva pomogne gastal.
Istražujući zbog čega je mogla sam samo zaključiti da je stres jedan od uzroka.
I onda si mislim kakav sad stres?
Naravno da su me ukučani zezali da sad jako puno brinem o ispitima i tako tome...zezancija čista...ali je brat izvalio nešto što me baš iznenadilo, kako me ponekad i percipira kao stvarnu osobu...no dobro nova je to tema...uglavnom zaključio je da se puno živciram oko posla i prijatelja...
Sad nemogu reći da je to nešto aktualno, ali kažu da stres i retrogradno zna.
Povezala sam neke boli s događajima tih dana i može se reći da tu ima neke istine.
Naravno, to se umanji i s mojim manjim unosom hrane i biranjem što ću jesti, ali ako vam kažem da me nije bolilo onaj dan kad sam jela čevape, pila pivu, a kasnije tamanila tortu od jagoda s puno šlaga...onda vam govori da nemogu baš biti sigurna koju hranu treba izbaciti.
Osim toga da primječujem da treći obrok zna napraviti problem.
Sumljiva mi je i činjenica da sam konstantno svjesna prisutnosti svog želuca, i ako me netko želi uvjeriti da je u biti nemam želudac, ili sam ga putem izgubila, imam jako dobar protuargument. Što je prilično veselje jer ja nisam dobra s argumentiranjem.
I tako, otišla sam kod doktorice koja mi je rekla da to njoj sve zvuči kao blablablabla bolest, a to znači, želudac mi se ugurava u ošit, tamo di mu nije mjesto. I dala mi peptoran.
Mama je onda dodala informaciju da istu blablablabla bolesti ima i djed, i da je to od nervoze.
Reko, o krasno.
E sad kako kanalizirati ili ventilirati nervozu?
Nemam blage veze.
Zaključila sam samo da želim što više ljudi poslati u rodno im mjesto...al kako ću kad sam fina duša.
A onda, iz neba pa u rebra, točnije želudac...slijedeće...
Pričam ja s Njim, o svemu i svačemu...i onda On...želja srca mog od kojeg sam kao odustala, ali si nemrem pomoć, On, milo malo, provali neku glupost, polukatastrofu, nekaj kaj mi ponovno kaže "Nemaš šanse.", i onda ja nemogu zaspati 2 sata od bolova.
Što me dodatno baci u očaj, vrištim u jastuk i derem se na Boga, molim ga da mi objasni cilj svega, svrhu postojanja, i zakaj me neprestano ostavlja da se roštiljam na vatricama, zakaj mi jednostavno ne riješi stvari kad ga tako lijepo molim.
Ok, možda bi moglo da sam molila, da se nisam drečila. I da je od cijele buke bilo načina da čujem išta što mi govori.
Drečanje je trajalo ravno 2 minute, a onda smirenje, i spavanje...na želudac sam uopće zaboravila (ne zadugo).
Ali sam shvatila da me osim poslovne, i ova druga situacija u kojoj sam se našla, situacija čistog jada i očaja tjera da samu sebe stresno opterećujem, što onda izaziva i ragbi naguravanje želudac vs. ošit.
A danas odlično, savršeno.
Misa, druženje, kava, ručak, druženje sa ukučanima, odmaranje, pa onda druženje s frendicom i šoping (kupila 3 super majice u New Yorkeru), bez imalo problema, bez i jednog bola, bez i jednog grča...sve do sada...kada sam opet ovdje, opterećena glupim mislima, zašto je to tako a zašto ne onako, i zašto ja očajavam a drugima je super (bez grama ljubomore, samo čisto, jednostavno pitanje).
I pitam se, do kad ću tako, svoj jad manifestirati kao nepodnošljivu bol, kad ću se počet normalno osjećat, i psihički i fizički?
A sad pitanje vama koji me znate i u živo, dali ja zračim jadom i očajem? Ne u profesionalnom smislu, već u emocionalnom...dali ostavljam dojam očajnice?
Zbrkan post, došla sam pisati ovu zadnju temu a u biti fino započela s drugom...
Zato i mislim da moram imati blog zato da izvalim ovdje svoja sranja a ne da to nagomilavam na kraju jednjaka.
Post je objavljen 11.06.2007. u 00:22 sati.