Malo ću zaobić onu temu i napisat nešto stvarno... Danas,tj. jučer sam čitav dan u nekoj depresiji i osjećam ko da se dio mene raspada (valjda je to noramalno kad okrećem novi list u životu), ali opet već mi je dosta tog stanja. Jednostavno želim pobjeći. Sve me guši... sad kad mogu krenut naprijed ja se vraćam u prošlost. Nešto je čudno u zraku jer se događaju samo loše stvari. Ova psihička bol me ubija, a najgore je što ne znam kad će prestati. Jedna meni jako draga osoba je jučer povrijedila nogu i baš priča kak takvu bol ne bi nikome poželio, e pa trenutno i ja to osjećam samo što ne znam koju tabletu ili flaster da uzmem pa da ju ˝pokrpam˝ ili izlječim...

Mi smo stvoreni za bol! Suze su za srce ono sto je voda za ribe.
Post je objavljen 11.06.2007. u 00:01 sati.