Velika dvorana je kao i uvijek bila prakrasna (ovo opisivanje ne liči na mene). Meni nije bila prekrasna. Nije mi bila prekrasna ni prvog dana kada sam ušla u ovaj dvorac, neće mi nikada ni bit prekrasna. A zašto bi mi bila? Samo neke zvjezdice, svijeće, mjesec i sve ostale gluposti lebde iznad nas. Osjećam se kao da će sve to jednom past na mene. Nakon toliko godina sam se prestala obazirat na strop. Pažnju mi uvijek privuku mokri prvašići, hehe. Nakon malo maltretiranja prvašića nismo otišle u Veliku dvoranu, iako sam tako napisala. Otišle smo do Napadačke vrbe, u svoje sklonište , ispod nje. Tamo smo mogle raditi što god smo htijele. Sada smo ga na brzinu očistile, sremište, i krenule prema dvorcu. Ispred ulaza nas je dočekao Snape.
-Školska godina nije još ni počela, a vi se već smucate. Mogle bi biti izbačene iz škole, ali ću vas ovaj put poštedit.-
Tako kaže svaki put kada nas ulovi da radimo nešto što ne bi smjele radit.
-Gospođice Rossum, idite za mnom. Ostale se vratite na večeru. Zapravo, večera je gotova. Otiđite u svoje sobe.-rekao je Melody, Gabrielli i Omen. Norah je bila otišla u Veliku dvoranu.
Sljedila sam Snapea. Vodio me u Dumbledorov ured.
-Jesam li ja u nekakvoj nevolji?-upitala sam ga.
-Ne znam. Možda da, a možda ne.-
Joj mrzim kada to radi. Ja sam ne strpljiva i on to zna i zato me uvijek drži u neizvjesnosti i moram čekat, čekat i čekat. Kada smo ušli u Dumbledorov ured progovorio je.
-Sjednite gospođice Rossum.-rekao je Dumbledore.
-Moja sestra nema ništa s tim.-rekla sam kada sam je ugledala. Sjedila je do mene.
-Mislim da ne znate o čemu se radi.-odgovorio je.
-Ne znam?-rekla sam.
-Vidite prije pet godina se dogodila mala zabuna.-
-Kakva zabuna?-upitala sam ga.
-Sjećate se kada vas je klobuk razvrstavao pa je rekao:"Ovo je nevjerojatna sličnost. Skoro su iste. Obično su blizanci razdvojenih domova, ali one neće biti."?-pitao me.
-Da.- odgovorila sam mu. Sada sam već znala o čemu se radilo.
-Gospođice Rossum, jeste li vi kojim slučajem metamorfomagus?-
-Zašto pitate?-
-Zato jer mislimo da taj dan niste obje stvile klobuk na glavu, već samo jedna. Vi.-
-Pa kako bih ja to napravila?-
-Vi dobro znate kako ste to napravile. Vi ste sjele na stolicu i stavile klobuk na glavu i klobuk je istog trena viknuo Slytherin. Nakon toga ste sjele do sestre i promjenile boju očiju. Kada vam je profesorica McGonagall rekla da morate sjest za Slytherinski stol niste Vi otišle do Slytherinskog stola, već Norah. nitko to nije primjetio jer je Norah tada imala plave oči.-
-Da, dobro napravila sam to. I pa šta sad? Imale smo jedanaest godina i htijele smo biti zajedno u domu i za svaki slučaj smo to napravile. A kako ste to saznali tek sad?-
-Vidite klobuk se svakih pet godina prisjeća koga je gdje smjestio i gleda kako se sad ponaša. Primjetio je da ponašanje gospođice Norah nije za Slytherine, ali vaše je i previše za Slytherine.-odgovorio mi je.
-I šta će sada biti?- pitala sam ga.
-Ponovo ćemo razvrstat gospođicu Norah.-odgovorio mi je.
-A šta ti Norah samo šutiš ko zalivena?!-pitala sam ju.
-Zato jer bih htjela u neki drugi dom.-
-Molim?-
-Da. Nije mi dobro u Slytherinu. Htjela bih u neki mirniji dom.-
-Ok. Nek ti bude. Mogla si mi to prije reć! Šta sve držiš u sebi?!-
-Eto vidiš zašto ja nisam Slytherin, ja ne pošizim zbog svake sitnice kao ti.-
kada je to rekla samo sam izjurila iz ureda i potrčala u svoju sobu gdje su me već čekale Melody, Omen i Gabriella.
-Nemoraš nam ništa govoriti, sve znamo.-rekla je Omen.
-Produžne uši?-pitala sam ih.
-Da. Mislile smo da je zid nekako zaštičen ali nije.-rekla je Melody.
-Jel znate u koji je dom premještena?-
-U Ravenclaw.-
-Auč! Netko meni u rodu je u Ravenclawu.-rekla sam.
-A nisu ti oni baš tako loši.-rekla je Melody.
-Bar su bolji od Griffindora.-nastavila je Omen.
-Da.-
-Sad će nam doć nova cimerica.-rekla je Gabriella.
-Nova cimerica? Nemoj me zezat. Tko će sad doć?-pitala sam ih.
-Thalia Brooke Sawyer.-odgovorila mi je Omen.
-Nemoj me za*ebavat. Ta šminkerica? Nema teoretske da se ja sprijateljim s njom.-
U tom trenutku je ušla ona, Thalia Brooke Sawyer. Najveća šminkerica koju sam ikada upoznala.
-Hej curke. Koji je moj krevet?-
-Onaj ispod mene.-rekla sam joj bezdušno.
-Hoćeš se mjenjat? ja bih bila gore.-rekla je.
-Ja sam već pet godina na tom gornjem krevetu i ne mislim se s nikim mjenjat.-
-Ok. Onda će i ovak bit ok.-