Marketing
I noć je - i biva tiše
Prošao je i ovaj dan. Dočekala sam noć, i ostala sam sama. Sama sa svojim mislima. I ovaj put mi je teško. Svašta mi pada na pamet, a ne znam kako reagirati. Zbunjujem samu sebe. Ustvari, misli koje mi naviru jedna za drugom me zbunjuju.
Počela je i kiša. Podsjeća me i na suze, i na tugu, i na sreću. U istom trenutku sam i tužna i sretna. Je li to stvarno moguće? Kako opisati taj osjećaj kada ni sama ne znam kakav je. Naravno, opet uzimam onaj stari dnevnik i zapisujem u njega riječi. Jedino tako se mogu boriti s osjećajima koji naviru. Jedino to me sprječava od totalnog ponora. Kako ponekad samo običan list papira može biti najbolji prijatelj. Imam osjećaj kao da sam shvaćena. Što je ovaj svijet učinio od ljudi? Oni moja razmišljanja ne mogu shvatiti. Samo se vraćaju na svoje probleme. Ali naučila sam. Više im ni ne govorim. Tako je bolje za mene. Papir me bolje razumije. Bacam pogled na sat; već je dva sata iza ponoći, a ja se i dalje borim sa svojim mislima. Jedva prođe neki auto koji mi skrene misli. Ali njegov zvuk nestaje i ja se ponovno vraćam u svoj svijet.
I sjetim se njega i svega što dolazi s njim: miris, izgled, zvuk i osjećaj koji mi prožima vene dok mislim na crnu kosu i smeđe oči, jutro bez svitanja i……tišina govori sama za sebe, ostalo prepuštam vremenu.
P.S. ovo sam pisala prošli tjedan u zadaćnici... baš me zanima koja će ocjena biti.. 
Post je objavljen 10.06.2007. u 21:15 sati.