kako je nastalo ime moga bloga
procitajte
Dosta sam razmišljao o naslovu teksta. Često se mijenjao. Danas neka naslov bude „Zatvorenici navijačke ljubavi (op.p.)“ (Prigionieri di una fede – SS Lazio). Svima nam je jasno što su navijači Lazija htjeli reći: totalna predanost klubu kojeg voliš.
Ali sad mislim na sve nas. Na „Navijače“. Naravno, nikad neću moći skinuti navijačku „odoru“. Uvijek ću gledati na svijet, ne samo na sport, očima osobe koja gleda utakmicu sa najgoreg mjesta na stadionu. Očima osobe koja ne treba komfor za tisuće kilometara gostovanja. Ja sam ultras. Ne želim se objašnjavati ostalim navijačima, ali danas bi volio da imam njihov glas.
To je stvarnost, istina; mi smo zatvorenici. Nogomet se mijenja, korak po korak u nešto drugo. I ne možemo napraviti ništa protiv toga. Nevidljive zatvorske šipke iz budućnosti nas drže na mjestu na kojem volimo biti. Ili bi trebali govoriti u prošlom vremenu? Gdje smo voljeli biti?
Kad je nogomet rođen, i godinama nakon toga, drugi sportovi su bili u modi. Tenis, ragbi, kriket, boks i kasnije, biciklizam, su punili naslovnice novina. Nogometaši i pogotovo gledaoci na stadionima su promatrani kao siljepo crijevo društva. Radnici, mangupi, budale, ekipa iz lošeg kvarta itd.
Kao sport, priznajem, nogomet nije strašna stvar. Previše ljudi natjeruje jednu loptu, a premalo završetaka tog zajedničkog truda. Također traje dva sata... I onda, u čemu je tajna??? Kako je postao „Kralj sportova“??? Jednostavno i bolno. NAVIJAČI. Ljudi. Zašto bolno? Zato jer će i iz istog razloga umrijeti. Danas svi (bankari, dobri momci, obiteljski ljudi, žene, djeca, nerođena djeca) žele ići na „show“. Poludim kad čujem: „show“. Nisu li cirkus, kazalište, opera, odbojka, košarka, F1, Disneyland itd. dovoljni???
Zašto nam želite uzeti zadnje zadovoljstvo? Posljednje mjesto gdje možeš doći i osjećati se slobodnim? Slobodnim psovati, slobodnim pljuvati, slobodno se derati, piti sa prijateljima, živjeti gostovanja.
Mora li sve biti po vašem??? Sjediti u fotelji, preksrtiti ruke, i možda isto tako mirisati pravim parfemom. Ne moći se derati zbog 9-godišnjakinje do tebe. Ne moći psovati zbog dame u visokim potpeticama koja ne podnosi bezobrazluk. Moram li prodati imanje da bih sudjelovao na svjetskom prvenstvu? Ulaznica za utakmicu je postala toliko važna da moraju napisati na nju svoje ime, adresu i rodbinu do 5-tog koljena. Morati sjesti na ugrijanu stolicu, piti pepsi i jesti hot dog. Je li moguće pobrkati unutrašnjost stadiona sa unutrašnjošću prodajnog centra?
GDJE JE NOGOMET?
Jesu li to navijači? Zubari i doktori biologije sa primanjima preko 5000 eura. Što oni razume od riječi kao „nada“, „čast“, „strast“. Ovi likovi su tužan rezultat sustava baziranog na ekonomiji. Oni kupuju adidasove krpice, majice na kojima su službene kuje: Figo, Vieri, Beckham itd.
Dok se ove klaune prikaziva na TV-u i drugim medijima, naš trud nije vrijedan pažnje. Što novinare misle kad non-stop objavljuju njihove glupave sličice kakav nam to užitak donosi? Veliki masni tipovi sa smiješnim šeširom, debela žena obojenog lica. Glupi klaunovi sa maskama i perikama koji jedva čekaju da se lopta približi aut ili korner liniji da mogu mahati i biti viđeni od obitelji na TV-u. Mešetarstvo je dotaklo svaku poru tog fenomena, nogometa. Pogledajte npr. nogometne lopte. Postale su grozne. Kao da su iz loših SF filmova sa vanzemaljcima. One su srebrene, brončane, sa čudnim dizajnom. Kao da je sve na Playstasion-u, a ne na stvarnom travnjaku.
O FIFA-i i UEFA-i što reći? Njihovo konstantno prepiranje oko moći i preuzimanju prihoda. Njihovo zadnje umjetničko djelo: Svjetski kup za klubove. Još jedno natjecanje predodređeno za bogate klubove. Grozan mehanizam za tiskanje medalja i novca. Kakvu čast, tradiciju ima klub kao Real Madrid? Kakva je spona između „galaksije“ i grada sa starogradskim utvrdama. Gdje je lokal patriotizam? Legende rođene i odgojene u duhu tradicije, regije. Svi su oni spremni prodati svoju dušu za povećanje plaće sa 4 na 5 mil. Profesionalizam u nogometu!!! Što to zapravo zanči? Legalnu transformaciju strasti u mešetarstvo... U NOVAC.
Postoji organizirano djelovanje da se ultra pokret izuzme iz sporta. Visoke cijene, nemogućnost kupnje ulaznice, pogotovo na gostovanjima. Posebni zakoni, sinonim za neustavne zakone, pokriće za oduzimanje ljudskih prava. Ovo se odvija u suradnji sa medijima, koji je uvijek gladan incidenata. Fotografiranje i pričanje o stvarima za koje se ispostavi da su malene. Naravno, velike priče uvijek su neispričane. Dokaz njihovog „profesionalizma“. Ali ti službenici su totalno ludi. Ne shvaćaju da izuzimanjem pokreta organiziranih navijača iz sporta, gube ikakvu kontrolu. Najbolji primjer je, naravno, svijet huligana. Englezi, Nizozemci, Nijemci i noviji Poljaci ili Rusi nemaju ništa sa samim sportom. Sukobljavaju se u poštenim tučama i ubijaju se. Bez policije, na izoliranim mjestima... Očito je da žele američki model u sportu. U areni mir i hot dog, vani oružane bande narko-ovisnika i luđaka. Naravno, bilo bi previše tražiti „dragu gospodu“ da misle na duže staze, o socijalnom aspektu o tome da zanemare glad za prihodima. Novac, koliko je god moguće, izuzeti što prije to bolje.
Da ne govorim o žestokom zlostavljanju organa reda. Zabrana gostovanja, zabrana baklji, zabrana 100% legalnih poruka...
Osjećamo se kao dinosauri pregaženi izobličenim sustavom. Je li koga briga??? Obilježeni smo kao kriminalci??? Odjednom utihne eter mediji, nema pravde, nema zakona???
Izvor: RomanianUltras
Original: http://www.ultrasspirit.com/links/sos.htm
Post je objavljen 10.06.2007. u 19:47 sati.