Mrzim svoje osjećaje.
Mrzim vlastiti besmisao.
Mrzim ovaj nemir.
Mrzim ovu bol u trbuhu... u plućima... mozgu... očima...
Mrzim suze što sam ih isplakala.
Mrzim ovaj svoj perfekcionizam... ironiju... sarkazam...
Mrzim potrebe.
Mrzim vlastiti intelekt.
Mrzim svoju bijelu put... kosu... ljepotni azur u očima...
Mrzim svu ljepotu i sklad u svome životu.
Mrzim riječi...gade mi se... a moram govoriti...dosadilo mi je ponavljati...
Mrzim disati.
Mrzim slušati.
Mrzim gledati.
Ukratko mrzim sebe i svoj život...a živim...
A ZAŠTO?
Post je objavljen 10.06.2007. u 18:37 sati.